Drugi vatikanski sabor često se koristi izrazom «Narod Božji» kako bi označio Crkvu. Iz toga slijedi jasna zajednička odgovornost svih kršćana u poslanju toga Božjeg Naroda. Što, po vašem mišljenju, treba biti obilježje «nužnog javnog mnijenja u Crkvi», o kojem je Pio XII. već govorio s namjerom da učinkovito razjasni tu zajedničku odgovornost? Kako fenomen «nužnog javnog mnijenja u Crkvi» utječe na odnose autoriteta i poslušnosti koji postoje u srcu kršćanske zajednice?

Ne vjerujem u postojanje nečega što bi bila kršćanska poslušnost ako ta poslušnost nije dobrovoljna i odgovorna. Božje djeca nisu načinjena od kamena. Nisu ni njihova tijela. Ona su inteligentna i slobodna bića. I sva su uzdignuta u isti nadnaravni red, kao i oni koji imaju vlast. Ali nitko ne može upotrijebiti svoju inteligenciju i slobodu ispravno, bilo da je poslušan bilo da daje mišljenje ako nije usvojio prikladno kršćansko obrazovanje. Problem «nužnog javnog mnijenja u Crkvi» u temelju je isti kao i problem doktrinalnog odgoja vjernih. Zasigurno Duh Sveti dijeli svoje obilne darove članovima Božjeg Naroda, svima koji su odgovorni za poslanje Crkve. Ali, daleko od izuzimanja bilo koga od obaveze usvajanja prikladnoga doktrinalnog odgoja, njegov čin uzrokuje više pritiska.

Pod "doktrinom" mislim na znanje koje bi svaka osoba trebala imati u poslanju Crkve kao cjeline, njezinu ulogu i specifičnu odgovornost u tom poslanju. To je, kao što nas  Sveti Otac često podsjeća, ključna zadaća obrazovanja koje Crkva mora poduzeti u postkoncilskom razdoblju. Rješenje spomenutog problema, kao i ostalih težnji koje se danas osjećaju u srcu Crkve, ovisi izravno o tome kako je taj zadatak izvršen. Svakako, više-manje "proročke" intuicije od nekih neupućenih "karizmatika" ne jamče nužno javno mnijenje Naroda Božjeg.

S obzirom na oblike izražavanja javnog mnijenja, ne mislim da su oni pitanje organa i institucija. Dijecezansko pastoralno vijeće, novinske kolumne, iako nisu službeno katolički, ili čak osobno pismo vjernika vlastitom biskupu, mogu biti jednako učinkoviti. Mnogo je zakonitih načina kojima vjernik može izraziti svoje mišljenje. Oni nisu niti bi trebali biti "luđačka košulja", stvarajući novo tijelo ili instituciju. Tim manje ako to znači imati instituciju koja je u opasnosti da bude monopolizirana ili nas iskoristi, što se lako može dogoditi od grupe ili klike deklariranih katolika, neovisno o njihovim tendencijama ili smjeru.  To bi ugrozilo prestiž same hijerarhije i značilo bi izrugivanje ostalih članova Naroda Božjeg.