Također ste željeli znati kako se Opus Dei uklapa u ekumenizam. Prošle sam godine rekao francuskom novinaru - i znam da je anegdota bila prepričana čak i u publikacijama naše odijeljene braće – ono što sam jednom rekao Svetom Ocu Ivanu XXIII., potaknut njegovom iskrenom i očinskom ljubaznošću. 'Sveti Oče, u našem Djelu svi ljudi, katolici ili ne, uvijek su naišli na dobrodošlicu. Nisam se naučio ekumenizmu od Vaše Svetosti'. Nasmijao se, jer je znao da je 1950. god. Sveta Stolica odobrila Opusu Dei primanje u Udrugu kao suradnike ljude koji nisu katolici ili čak kršćani.

Zapravo, mnogo je odijeljene braće koja su privučena duhom Opusa Dei i koja surađuju u našem apostolatu; to su i svećenici, pa čak i biskupi njihovih poštovanih konfesija. S povećanjem kontakata primamo sve više i više dokaza naklonosti i srdačnog razumijevanja. I to je zato što članovi Opusa Dei usredotočuju svoju duhovnost jednostavno nastojeći živjeti odgovorno obveze i zahtjeve krštenja. Želja za traženjem kršćanskog savršenstva i činjenjem apostolata, nastojanje da se posveti vlastiti profesionalni rad; činjenica življenja utopljenog u svjetovnu stvarnost i poštivanje autonomije, ali nositi se s tim duhom i ljubavi kontemplativnih duša; primat koji dajemo individualnom u našoj organizaciji, akciji Duha nad dušama, dostojanstvu i slobodi koja proizlazi iz božanskog sinovstva kršćana; obrana zakonite slobode u inicijativi, unutar nužnog poštivanja zajedničkog dobra, protiv monolitnih i institucionalnih koncepcija apostolata laika – ti i drugi aspekti našeg načina djelovanja i činjenja mnoge su točke laganog dodira s našom odijeljenom braćom. Ovdje će naći, stavljeno u životnu praksu, mnogo doktrinalnog predmnijevanja u koje i mi katolici polažemo tako mnogo dobro utemeljenoga ekumenskog očekivanja.