Biste li opisali kako se Opus Dei razvio i napredovao, u važnosti i ciljevima, od svog osnivanja, preko razdoblja u kojem su se zbile goleme promjene unutar Crkve?

Od svojih početaka, jedini cilj Opusa Dei je bilo ono što sam upravo opisao: doprinijeti tomu što usred svijeta postoje muškarci i žene svih rasa i društvenih položaja koji vole Boga i svoje bližnje i služe im svojim svakodnevnim radom. Od osnivanja Djela u 1928. moje naučavanje jest da svetost nije rezervirana za nekolicinu odabranih. Svi putovi na zemlji, svako stanje u životu, svaka struka, svaka poštena zadaća mogu biti božanski.

Ta poruka ima brojne implikacije koje mi je život u Djelu pomogao shvaćati s uvijek većom dubinom i jasnoćom. Djelo je bilo rođeno malo i naraslo je normalno, malo-pomalo, poput živog organizma, poput svega što se razvija u povijesti.

Ali njegovi se ciljevi nisu promijenili. Niti će se mijenjati, bez obzira na to kako se bude mijenjalo društvo. Poruka Opusa Dei jest ta da u svim okolnostima svaki pošteni rad može biti posvećen.

Ljudi sa svih životnih staza pripadaju Opusu Dei: liječnici, odvjetnici, inženjeri i umjetnici, isto kao zidari, rudari i zemljoradnici. Predstavljene su sve struke, od filmskih redatelja i pilota aviona do modnih frizera. Potpuno je prirodno za članove da su u toku s modernim razvojem i da razumiju svijet. Zajedno sa svojim sugrađanima, koji su im ravnopravni, oni su dio suvremenog svijeta i čine ga modernim.

U svjetlu duha Opusa Dei bila je velika radost vidjeti kako je Vijeće svečano objavilo da Crkva ne odbacuje svijet u kojem živi, s njegovim napretkom i razvojem, već da ga razumije i voli. Nadalje, članovi Djela su potpuno svjesni činjenice da su istodobno dio i Crkve i društva, i pojedinačno preuzimaju svoju osobnu odgovornost kao kršćani i kao građani. To je karakteristično svojstvo duhovnosti Opusa Dei koje su članovi nastojali živjeti od osnivanja prije gotovo četrdeset godina.