Opus Dei stavlja veliki naglasak na pojedinca i na slobodu pojedinca da izrazi svoja iskrena uvjerenja. Ali vratimo se na moje prethodno pitanje. Do kojeg stupnja mislite da je Opus Dei moralno obvezan kao udruženje izraziti mišljenje o ključnim svjetovnim i duhovnim pitanjima bilo javno bilo privatno? Postoje li okolnosti u kojima će Opus Dei upotrijebiti svoj utjecaj i utjecaj svojeg članstva u obrani načela koja smatra svetima, na primjer za podršku zakonodavstvu o vjerskim slobodama nedavno u Španjolskoj?

U Opusu Dei uvijek težimo biti u potpunom slaganju s Kristovom Crkvom u našim mišljenjima i osjećajima; sentire cum Ecclesia. Naš nauk nije ni manje ni više nego ono što Crkva uči sve vjerne. Jedino što je vlastito Opusu Dei jest njegov karakterističan duh, tj. njegov konkretan način življenja Evanđelja, posvećenje pojedinca u svijetu i provođenje apostolata preko njegova zvanja.

Izravna je posljedica da član Opusa Dei uživa istu slobodu kao bilo koji katolik u oblikovanju svog vlastitog mišljenja i odgovarajućeg djelovanja. Stoga Opus Dei niti smije niti može izraziti – niti ikada jest izrazio – svoje vlastito mišljenje. Ako je o danom pitanju Crkva utvrdila nauk, članovi Opusa Dei ga se pridržavaju. Ako, s druge strane, službeno učenje Crkve – pape i biskupa – nije ništa reklo o pitanju, svaki član Opusa Dei ima i brani mišljenje koje smatra ispravnim i u skladu s njim djeluje.

Drugim riječima, princip koji upravlja djelovanjem ravnatelja Opusa Dei na tom području jest poštovanje slobode mišljenja o zemaljskim pitanjima. To nije oblik suzdržanosti. To je, točnije, pitanje činjenja pojedinca svjesnog svojih vlastitih odgovornosti i pozivanja na to da ih prihvati u skladu s nalozima svoje savjesti, djelujući u potpunoj slobodi. Stoga bi bilo neprimjereno spomenuti Opus Dei u kontekstu stranaka, političkih grupacija ili težnji, ili ljudskih pothvata i angažmana. Više nego neprimjerena bila bi nepravedna izjava, kleveta, jer bi vrlo lako mogla navesti nekoga da krivo zaključi kako članovi Opusa Dei dijele istu ideologiju, gledište ili zemaljske interese.

Nesumnjivo, oni su katolici, i to katolici koji teže biti dosljedni svojoj vjeri, pa ih netko može svrstati kao takve ako želi. Ali mora imati na umu da biti katolik ne podrazumijeva pripadanje zatvorenoj kulturnoj ili ideološkoj grupi, a još manje određenoj političkoj stranci. Od samog početka Djela, ne samo od Savjeta, težili smo živjeti otvoreno katoličanstvo koje brani zakonitu slobodu savjesti svakog pojedinca i koje nas vodi da tretiramo sve ljude (katolike ili ne) kao braću i da surađujemo s njima, dijeleći njihove plemenite ideale.

Možemo uzeti kao primjer rasne probleme u Sjedinjenim Državama. S poštovanjem prema tom problemu, američki član Opusa Dei bit će usmjeren prema jasnom kršćanskom principu jednakosti svih ljudi i nepravde diskriminacije bilo koje vrste. Nadalje, bit će vođen konkretnim navodima američkih biskupa o tom pitanju. On će, stoga, braniti zakonita prava svih građana i suprotstaviti se bilo kojoj diskriminatornoj situaciji ili projektu. Konačno, imat će na umu da kršćanin ne može biti zadovoljan pukim poštivanjem prava drugih. On mora u svakom čovjeku vidjeti svoga brata kojemu duguje iskrenu ljubav i nesebičnu pomoć.

Te ideje zauzimaju važnije mjesto u formaciji koju Opus Dei daje svojim članovima u Sjedinjenim Državama nego u drugim zemljama, gdje je taj problem manje ozbiljan ili ne postoji. Ali Opus Dei ne može nikada nalagati, niti čak predložiti, konkretno rješenje za taj problem. Svaki član mora odlučiti za sebe hoće li podržati određeni zakonu ili mu se suprotstaviti, pridružiti se jednom ili drugom pokretu za građanska prava (ili se uopće ne pridružiti nijednom), sudjelovati ili ne u prosvjedima. I, zapravo, u svim dijelovima svijeta jednostavno je promatrati pluralizam članova Opusa Dei i vidjeti da ne djeluju kao skupina.

Ta ista mjerila objašnjavaju činjenicu da toliko mnogo španjolskih članova Opusa Dei podržava nedavno predloženi zakon o vjerskim slobodama u Španjolskoj. Njihova je odluka osobna, kao i onih koji se protive tom zakonu. Ali svi oni su naučeni duhom Djela da vole slobodu i da razumiju ljude svake vjere. Opus Dei je prva katolička organizacija koja (od 1950.) ima dopuštenje Svete Stolice da prihvaća kao suradnike ljude koji su nekatolici i nekršćani, bez ikakve diskriminacije, s ljubavlju za sve.