Vi ste, naravno, svjesni pomalo kontroverzne reputacije koju Opus Dei uživa u Španjolskoj u određenim dijelovima javnog mišljenja. Možete li dati svoje mišljenje o tome i posebice kako odgovoriti na optužbe o 'urotničkoj tajanstvenosti' i 'tajanstvenoj uroti', često usmjerene protiv Opusa Dei?

Mrzim sve što može zvučati kao samohvala, no kako ste započeli tu temu, ne mogu pogriješiti ako kažem da je po mojem mišljenju Opus Dei najviše voljena katolička organizacija u svijetu. Milijuni ljudi, i među njima nekatolici i nekršćani, su dobri prijatelji Djela i pomažu nam u našim apostolskim aktivnostima.

Opus Dei je duhovna i apostolska organizacija. Ako se ta temeljna činjenica zaboravlja, ili ako se odbija vjerovati u dobru vjeru članova Djela koji to potvrđuju, nemoguće je razumjeti što mi radimo. I samo taj nedostatak razumijevanja može dovesti ljude do toga da izmisle složene priče i tajne koje nisu nikada postojale.

Vi govorite o optužbama za tajnost. Sve je to sada davna povijest. Mogu objasniti, točku po točku, porijeklo tih klevetničkih optužbi. Jedna moćna organizacija, koju ne bih htio imenovati, ali koju poštujemo i uvijek smo je poštovali, utrošila je svoje snage tijekom mnogo godina krivotvoreći ono što nije razumjela. Inzistirali su na tome da nas smatraju redovnicima i pitali su: 'Zašto oni svi ne misle isto? Zašto ne nose redovničke habite ili barem značke?' I došli su do potpuno nelogičnog zaključka da smo mi neka vrsta tajnog društva.

Sada je to sve prošlost. Svaka prilično dobro informirana osoba zna da nema ničeg tajnog u Opusu Dei. Ne nosimo habite ili značke zato što smo obični kršćani, ne redovnici. Ne mislimo svi isto jer priznajemo najveći mogući pluralizam u svim suvremenim stvarima i spornim teološkim pitanjima. Točnije znanje o činjenicama i nestanak neosnovanih strahova okončali su situaciju u kojoj su lažne optužbe bile žalosno česte.

Nije iznenađujuće, doduše, da s vremena na vrijeme netko pokuša pokrenuti stare mitove. Činjenica da težimo raditi za Boga, braneći osobnu slobodu svih ljudi, znači da ćemo se uvijek susretati s protivljenjem svih sektaških neprijatelja slobode. I bit će još agresivniji ako su vjerski fanatici ili ljudi koji ne mogu podnijeti ideju religije.

Nasreću, ipak, većina publikacija nije zadovoljna s ponavljanjem starih laži i shvaća da se nepristranost ne sastoji u objavljivanju nečega na pola puta između stvarnosti i onoga što klevetnici kažu, nego prije u iskazivanju objektivne istine. Osobno smatram da istina može također biti 'vijest', posebno kada se radi o davanju informacija o aktivnostima tisuća ljudi i žena koji pripadaju Opusu Dei ili surađuju s njim, težeći izvršiti zadatak na korist čovječanstva usprkos svojim osobnim pogreškama – ja ih činim i ne čudim se što ih drugi također čine. Eksplodiranje lažnog mita se uvijek isplati. Po mom mišljenju novinar ima veliku moralnu odgovornost da traži točne informacije i da bude u toku, čak iako to znači promjenu prijašnjih sudova. Je li stvarno tako teško priznati da je nešto plemenito, iskreno i dobro, bez dodavanja apsurdnih, zastarjelih i diskreditiranih laži?

Lako je upoznati Opus Dei. On radi otvoreno u svim zemljama, s punim pravnim priznanjem građanskih i crkvenih vlasti. Imena njegovih upravitelja i njegovih apostolskih pothvata dobro su poznata. Svatko tko želi informacije, može ih pribaviti bez poteškoća, kontaktiranjem njegovih upravitelja ili odlaskom u jedan od njegovih centara. Vi sami možete provjeriti da upravitelji Opusa Dei i osoblje zaduženo za brigu o novinarima uvijek uspijevaju pružiti sve potrebne sadržaje, odgovarajući na pitanja i dajući tiskane informacije.

Niti ja niti itko od članova Opusa Dei ne očekuje da nas svi razumiju i da dijele naše duhovne ideale. Poštujem svačiju slobodu i želim da svaka osoba slijedi svoj vlastiti put u životu. Ali očito i mi imamo osnovno pravo da budemo poštovani.