Biste li se složili s tvrdnjom koja se ponekad pojavljuje da su posebni uvjeti u Španjolskoj tijekom posljednjih trideset godina doprinijeli tamošnjem rastu Opusa Dei?

Na samo nekoliko mjesta smo imali manje centara nego u Španjolskoj. Ne volim to reći, budući da jako volim svoju zemlju, ali upravo u Španjolskoj smo imali najvećih poteškoća da ukorijenimo Djelo. Nije ni nastalo, a već se susrelo s protivljenjem svih neprijatelja osobne slobode i ljudi koji su toliko bili povezani s tradicionalnim idejama da nisu mogli razumjeti život članova Opusa Dei, običnih kršćana koji teže živjeti svoj kršćanski poziv potpuno bez napuštanja svijeta.

Situacija u Španjolskoj u odnosu na naš zajednički apostolat također nije bila posebno sklona. Vlade zemalja u kojima su katolici u manjini pomagale su obrazovne i socijalne aktivnosti utemeljene od članova Opusa Dei puno izdašnije nego španjolska vlada. Pomoć koju te vlade daju zajedničkim djelatnostima Opusa Dei, kao što obično daju drugim sličnim centrima, nije privilegij, nego samo prepoznavanje njihove društvene funkcije i novca koji štede poreznim obveznicima.

Tijekom svog međunarodnog širenja duh Opusa Dei bio je iznimno dobro primljen u svim zemljama. Naše poteškoće su većinom bile rezultat laži nastalih u Španjolskoj. Njih su izmislili članovi određenih dobro definiranih područja u španjolskom društvu. Na prvom mjestu međunarodnih organizacija koje sam prije spomenuo, ali srećom izgleda da to pripada prošlosti te ja nikome ne zamjeram. Drugo je područje sastavljeno od ljudi obilježenih partizanstvom, kad već ne ograničenošću ili totalitarnim režimom, koji ne razumiju pluralizam i koji se koriste svojom reputacijom kao katolici za političke ciljeve. Ne znam objasniti zašto, ali čini se da neki od njih imaju posebno zadovoljstvo u napadanju Opusa Dei, možda zbog pogrešnih ljudskih razloga. Budući da ih mogu financirati obilno novcem španjolskih poreznih obveznika, njihovi su napadi ponavljani u određenom tisku.

Potpuno sam svjestan da biste željeli da navedem konkretne osobe i ustanove, ali nadam se da ćete razumjeti zašto to ne činim. Niti je moja niti politika Opusa Dei politička; moj je posao da molim. Ne želim reći ništa što bi moglo biti protumačeno kao miješanje u politiku. Zapravo, volio bih da uopće nisam morao spomenuti tu temu. Održao sam svoj mir gotovo četrdeset godina, i ako sada nešto kažem, to je samo zato što imam obavezu obraniti lažnu, poremećenu sliku koja je dana o našem isključivo duhovnom radu. Zbog toga, iako sam šutio sve do sada, namjeravam govoriti u budućnosti, još jasnije ako treba.

Vraćajući se na glavnu temu vašeg pitanja, ako su mnogi ljudi svih društvenih slojeva, u Španjolskoj i po cijelom svijetu, odlučili slijediti Krista uz pomoć Djela, živeći njegov duh, objašnjenje za to ne nalazi se u okruženju ni u vanjskim učincima. Dokaz za to leži u činjenici da su isti ljudi, koji tako lako potvrđuju suprotno, vidjeli svoje vlastite skupine kako se smanjuju, i da su vanjski učinci isti za sve. Možda je djelomično objašnjenje, s ljudske točke gledišta, to da oni oblikuju zatvorene skupine, istodobno ne uskraćujući nikome njegovu osobnu slobodu.

Ako je u Španjolskoj (kao i u nekoliko drugih zemalja) Opus Dei jako dobro razvijen, to je zato što je naš duhovni rad tamo započeo prije četrdeset godina, i, kao što sam prije spomenuo, Španjolski građanski rat i Drugi svjetski rat učinili su neophodnim da odgodimo proširenje u druge zemlje. Međutim, želim dodati da smo mi Španjolci godinama bili manjina u Djelu.

Ne želim da pomislite kako ne volim svoju zemlju ili da nisam zadovoljan s aktivnošću koju Djelo tamo provodi. Ali je sramota da se povremeno šire laži o Opusu Dei i Španjolskoj.