Ljudi su ponekad govorili da je Opus Dei interno organiziran poput tajnih društava. Što misliti o takvoj izjavi? Biste li nam mogli, s ovim na umu, dati svoju vlastitu ideju poruke koju ste htjeli odaslati ljudima našeg vremena kad ste osnovali Djelo 1928. godine?

Sve od 1928. moje propovijedanje je bilo da svetost nije rezervirana za nekolicinu odabranih i da svi zemaljski putevi mogu biti božanski. Razlog je taj da ae duhovnost Opusa Dei temelji na posvećenju svakidašnjeg rada. Mora se odbaciti predrasuda da obični vjernik ne može činiti ništa više doli se ograničiti na pomaganje klera u crkvenom apostolatu. Moralo bi se zapamtiti da, kako bi dosegli taj nadnaravni cilj, ljudi moraju biti i osjećati se osobno slobodnima sa slobodom koju je Krist stekao za nas.

Za objaviti i naučavati kako primijeniti ovo učenje nikad nisam trebao ništa tajno. Članovi Djela preziru tajnost jer su obični vjernici, isti kao i svi drugi. Oni ne mijenjaju svoj status kad se priključe Opusu Dei. Za njih bi bilo odbojno da nose znak na svojim leđima koji bi govorio, 'Neka se zna da sam posvećen Božjoj službi'. To ne bi bilo ni laički ni svjetovno. No oni koji surađuju s članovima Opusa Dei i upoznati su s njima, shvaćaju da pripadaju Djelu, jer, čak ako i ne obznanjuju svoje članstvo, niti ga ne skrivaju.