To donosi sa sobom dublju svijest o Crkvi kao zajednici sastavljenoj od svih vjernih, u kojoj svi sudjeluju u jednoj istoj misiji, koju svatko treba ispuniti prema svojim osobnim okolnostima. Laici, potaknuti Duhom Svetim, postaju sve svjesniji činjenice da su oni Crkva, da imaju posebnu i uzvišenu zadaću kojoj se osjećaju predani zato što su pozvani na nju od samog Boga. I znaju da ta zadaća proizlazi iz same činjenice da su oni kršćani, a ne nužno od naloga hijerarhije, iako su je očito dužni ispuniti u duhu zajedništva s hijerarhijom, slijedeći autoritet učenja Crkve. Ako nisu u zajedništvu s biskupima i sa svojom glavom, papom, ne mogu, ako su katolici, biti pripojeni Kristu.

Laici imaju svoj način kako doprinijeti svetosti i apostolatu Crkve. Čine to svojim slobodnim i odgovornim djelovanjem unutar vremenitog područja, u koje unose kvasac kršćanstva. Dajući kršćansko svjedočenje u svojim svakodnevnim životima, šireći riječ koja prosvjetljuje u ime Boga, ponašajući se odgovorno u služenju drugima i stoga doprinoseći rješenju učestalih problema: to su neki načini na koje obični kršćani ispunjavaju svoju božansku zadaću.

Dugi niz godina, od osnivanja Opusa Dei, promišljao sam i molio druge da promišljaju o Kristovim riječima koje nalazimo u svetom Ivanu: "A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi" (Iv 12,32). Svojom smrti na Križu Krist je privukao sve stvorenje Sebi. Sada je zadatak kršćana da u Njegovo ime pomire sve s Bogom, stavljajući Krista, s pomoću svojeg rada usred svijeta, na vrh svih ljudskih djelatnosti.

Htio bih dodati da uz tu novu svijest laika o njihovoj ulozi postoji sličan razvoj među klerom. Oni također dolaze do zaključka da laici imaju svoju vlastitu ulogu koju treba gajiti i poticati pastoralnim djelima u otkrivanju prisutnosti, usred naroda Božjeg, karizme svetosti i apostolata, u beskonačno raznolikim oblicima u kojima je Bog daruje.

Taj novi pastoralni pristup, iako vrlo zahtjevan, po meni je apsolutno potreban. On traži nadnaravni dar razlikovanja duhova, osjetljivost prema Božjim stvarima i poniznost nenametanja osobnih preferencija drugima i podupiranja nadahnuća koja Bog pobuđuje u dušama. Jednom riječju: to znači voljeti zakonitu slobodu Božjih sinova koji nalaze Krista, i postaju Kristovi nositelji, slijedeći putove koji su vrlo različiti, ali koji su svi jednako božanski.

Jedna od najvećih opasnosti koje prijete Crkvi danas može biti upravo opasnost neprepoznavanja božanskih zahtjeva kršćanske slobode i povođenja za lažnim argumentima u korist veće učinkovitosti, u pokušaju da se kršćanima nametne jednolikost. U korijenu takva stava jest nešto ne samo zakonito nego čak i hvalevrijedno: želja da vidimo Crkvu kako vrši bitan utjecaj na moderni svijet.

Međutim, jako se bojim da je to promašeni način jer može, s jedne strane, nastojati uključiti hijerarhiju u vremenitim pitanjima (zapadajući time u klerikalizam koji, iako različit, nije ništa manje sramotan od onog iz prijašnjih stoljeća) i, s druge strane, izolirati laike, obične kršćane, od svakodnevnog svijeta, pretvarajući ih u puke vjesnike odluka ili ideja začetih izvan svijeta u kojem žive.

Osjećam da smo mi svećenici pozvani na poniznost u učenju o tome kako ne biti pomodan; kako biti, zapravo, službenicima službenika Božjih i usvojiti Krstiteljev uzvik: "On treba da raste, a ja da se umanjujem" (Iv 3,30), kako bismo omogućili običnim kršćanima, laicima, da uprisutne Krista u svim područjima društva. Jedan od temeljnih zadataka svećenika jest i uvijek će biti naučavati, pomoći pojedincima i društvu da postanu svjesni dužnosti koje im Evanđelje nameće, i potaknuti ljude da raspoznaju znakove vremena. Ali sav svećenički posao trebao bi se provoditi s najvećim poštovanjem prema zakonitoj slobodi savjesti: svaki čovjek mora odgovoriti Bogu slobodno. A osim toga, svaki katolik, osim što prima pomoć od svećenika, također ima vlastita svjetla koja prima od Boga i milosti stanja da provede posebnu zadaću koju je, kao čovjek i kao kršćanin, dobio.

Ako bilo tko misli da se Kristov glas neće čuti danas u svijetu ako kler nije prisutan i ne govori o svakom pitanju, onda on još nije razumio dostojanstvo božanskog poziva svakom pojedinom pripadniku vjernih kršćana.