Znamo da muškarci i žene svih okruženja, oženjeni i neoženjeni ljudi, pripadaju Opusu Dei. Koji je zajednički element u pozivu Opusu Dei? Koje obveze svaki član preuzima kako bi postigao ciljeve Opusa Dei?

Mogu to izreći u samo nekoliko riječi: tražiti svetost usred svijeta, "nel bel mezzo della strada" kako glasi talijanski izraz. Osoba koja od Boga prima poseban poziv za Opus Dei jest uvjerena da mora ostvariti svetost u vlastitom staležu u životu, na svom poslu, bio on manualni ili intelektualni, i živi prema tome. Kažem "uvjerena je... i živi prema tome" zato što to nije stvar prihvaćanja jednostavnog teorijskog prijedloga, nego njegova provođenja u praksu iz dana u dan, u običnom životu.

Ako želite postići svetost - unatoč svojim osobnim nedostacima i nevoljama, koje će trajati dokle god živite - morate se potruditi, s Božjom milošću, vršiti milosrđe koje je punina zakona i veza savršenosti. Milosrđe nije nešto apstraktno. Ono podrazumijeva stvarno, potpuno darivanje u službi Bogu i svim ljudima; u službi onom Bogu koji nam govori u tišini molitve i u buci svijeta i onim ljudima čije je postojanje isprepleteno s našim. Živeći milosrđe Ljubavi - živite sve ljudske i nadnaravne kreposti koje se traže od kršćanina. Te kreposti oblikuju zajedništvo i ne mogu se svesti na puki popis. Ne možete imati milosrđe bez pravde, solidarnosti, obiteljske i društvene odgovornosti, siromaštva, radosti, čistoće, prijateljstva...

Možete odmah vidjeti da prakticiranje tih kreposti vodi apostolatu. Zapravo, to je već apostolat. Jer kad ljudi pokušavaju živjeti na taj način usred svog svakodnevnog posla, njihovo kršćansko ponašanje postaje dobar primjer, svjedočenje, nešto što je stvarna i učinkovita pomoć drugima. Oni uče ići stopama Krista, koji je "činio i učio" (Dj 1,1), pridružujući primjer riječi. Zato ovih posljednjih 40 godina nazivam taj apostolat "apostolatom prijateljstva i povjerenja".

Svi članovi Opusa Dei imaju tu istu želju za svetošću i apostolatom. I tako, u Djelu, ne postoje stupnjevi ili kategorije članstva. Poziv na Opus Dei je jedan i isti. To je poziv na osobno predanje, na pokušaj da se slobodno i odgovorno vrši Božja volja, to je ono što Bog želi da svaki pojedinac čini. Ono što imamo jest mnoštvo osobnih položaja, položaj svakog člana u svijetu, kojemu je prilagođen isti posebni poziv.

Kao što možete vidjeti, pastoralni fenomen Opusa Dei jest nešto rođeno "odozdo", iz svakodnevnih života kršćana koji žive i rade pokraj ostalih ljudi. Stoga on ne oblikuje dio sekularizirajućeg procesa, "desakralizacije" monaškog i redovničkog života. On nije karika u lancu koji vuče redovnike bliže svijetu.

Kada osoba primi poziv na Opus Dei, ona stječe novi pogled na stvari oko sebe. Vidi društvene odnose, svoju struku, svoje interese, svoje žalosti i svoje radosti u novom svjetlu. Ali ni na trenutak ne prestaje živjeti usred njih. Stoga se ne može govoriti o prilagodbi svijetu ili modernom društvu. Nitko se ne prilagođava onome što je dio ili komad njega: s obzirom na ono što mu je vlastito on jednostavno jest. Njegov je poziv isti onomu koji su oni ribari, seljaci, trgovci ili vojnici primili u svoja srca dok su sjedili do Isusovih nogu u Galileji i čuli ga kako govori: "Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski" (Mt 5,48).

Dopustite mi da to ovako kažem: savršenstvo koje član Opusa Dei traži jest savršenstvo vlastito kršćaninu. To je isto savršenstvo na koje je svaki kršćanin pozvan i sastoji se u punom življenju zahtjeva vjere. Ne zanima nas "evanđeoska savršenost", koja se smatra vlastitom redovnicima i nekim ustanovama uspostavljenim na redovničkim zasadama. Još nas manje zanima "život evanđeoskog savršenstva", koji se u kanonskom pravu odnosi na redovnički stalež.

Smatram redovnički poziv blagoslovljenim i pozivom koji Crkva treba, i onaj tko ne bi poštovao taj poziv, ne bi imao duh Djela. Ali to nije moj poziv ni poziv članova Opusa Dei. Možete reći da dolaženjem u Opus Dei svaki član dolazi pod izričitim uvjetom da neće mijenjati svoj stalež u životu. Posebna osobitost našeg načina jest posvetiti stalež u životu u svijetu, i biti posvećen na mjestu susreta s Kristom. To je obaveza koju svaki član preuzima kako bi postigao ciljeve Opusa Dei.