Kako je Opus Dei organiziran?

Budući da, kako sam upravo rekao, poziv na Djelo zatječe muškarca ili ženu u njegovu ili njezinu normalnom životu, usred njihova posla, možete shvatiti da Opus Dei nije izgrađen na temelju odbora, skupština, sastanaka itd. U nekoliko navrata, na iznenađenje nekih ljudi, usudio sam se reći da je Opus Dei u tom smislu "neorganizirana organizacija". Većina članova, gotovo svi zapravo, žive na istom mjestu na kojem bi živjeli da nisu članovi Opusa Dei: u svojem domu, sa svojom obitelji, na mjestu gdje rade.

I upravo ondje svaki član Djela nalazi svrhu Opusa Dei: truditi se biti svet, čineći svoj život svakodnevnim apostolatom, koji je običan, beznačajan ako želite, ali ustrajan i božanski učinkovit. To je važna činjenica. I kako bi njegovali taj život svetosti i apostolata, primaju od Opusa Dei duhovnu pomoć, savjet i usmjerenje koje trebaju. Ali samo u strogo duhovnom području. U svemu drugome - u svom poslu, u svojim društvenim odnosima itd. - djeluju kako žele, znajući da to nije neutralno područje nego građa u kojoj se mogu posvetiti i koja sama može biti posvećena i postati sredstvo apostolata.

I tako svi žive vlastite živote, s vezama i obavezama koje se od njih zahtijevaju, i obraćaju se Djelu za duhovnu pomoć. To zahtijeva određenu strukturu, ali uvijek vrlo malu. Sve se radi kako bi je se ograničilo na ono što je neophodno. Djelo organizira vjersku doktrinalnu formaciju, koja traje cijeli život pojedinca i vodi ga aktivnoj, iskrenoj i autentičnoj pobožnosti i žaru koji nužno potiče stalnu, kontemplativnu molitvu i osobnu i odgovornu apostolsku aktivnost, lišenu svake vrste fanatizma.

Osim toga, svi članovi znaju gdje mogu naći svećenika Djela s kojim mogu razgovarati o pitanjima savjesti. Neki članovi, vrlo malo njih u usporedbi s ukupnim brojem, žive zajedno kako bi obavljali duhovnu skrb za druge ili kako bi provodili neku apostolsku djelatnost. Oni izgrađuju običan dom, kao bilo koja kršćanska obitelj, i nastavljaju u isto vrijeme raditi u svojoj struci.

U svakoj zemlji postoji mjesna uprava, uvijek kolegijalna po naravi, koju vodi savjetnik, i postoji središnja uprava u Rimu koju čine ljudi različitih narodnosti. Opus Dei ima dva ogranka, jedan za muškarce i jedan za žene, koji su apsolutno neovisni, do te mjere da oblikuju dva posebna udruženja, ujedinjena jedino u osobi vrhovnog generala.

Nadam se da sam objasnio što mislim pod izrazom "neorganizirana organizacija": dajemo prednost duhu nad organizacijom tako da život članova nije ograničen propisima, planovima i sastancima. Svaki član ide svojim putem. Ono što ga ujedinjuje s drugima jest zajednički duh i zajednička želja za svetošću i apostolatom koja ga prati dok nastoji posvetiti vlastiti svakodnevni život.