Također je istina da je napredak u povijesti Crkve doveo do nestanka određene vrste klerikalizma koji je bio sklon pogrešno tumačiti sve što su laici radili i gledati njihovo djelovanje kao dvolično i licemjerno. Zahvaljujući tom napretku danas je lakše razumjeti da je ono što je Opus Dei živio i promicao bio čisto i jednostavno božanski poziv običnog kršćanina, s točnom nadnaravnom predanošću.

Nadam se da će doći vrijeme kada će izraz "katolici prodiru u sva područja društva" izaći iz upotrebe jer će svi razumjeti da je to klerikalni izraz. U svakom slučaju, prilično je neprimjenjiv na apostolat Opusa Dei. Članovi Djela nemaju potrebu "prodirati" u vremenita područja jednostavno zato što su obični građani, isti kao i njihovi sugrađani, i stoga se već tamo nalaze.

Kad Bog pozove u Opus Dei nekoga tko radi u tvornici ili bolnici ili u parlamentu, to znači da će ta osoba ubuduće biti odlučna koristiti se potrebnim sredstvima za posvećenje svog posla, uz Božju milost. Drugim riječima, ona je postala svjesna radikalnih zahtjeva evanđeoske poruke, kako se oni odnose na poseban poziv koji je primila.

Zaključiti da ta svjesnost znači napustiti normalan život, jest zaključak koji vrijedi jedino za ljude koji su primili od Boga redovnički poziv, sa svojim contemptus mundi, svojim prezirom prema stvarima svijeta. Ali pokušati učiniti to napuštanje svijeta suštinom i vrhuncem kršćanstva očito bi bilo apsurdno.

Znači da Opus Dei ne postavlja svoje članove u posebna okruženja. Oni su, ponavljam, već ondje, i ne postoji razlog zašto bi ih napustili. Štoviše, pozivi u Opus Dei, koji dolaze kroz Božju milost i kroz apostolat prijateljstva i povjerenja koje sam prije spomenuo mogu se naći u svim okruženjima.

Možda ta sama jednostavnost prirode i načina rada Opusa Dei predstavlja teškoću za ljude koji su puni komplikacija, i čine se nesposobnima razumjeti bilo što autentično i iskreno.

Naravno, uvijek će biti nekih ljudi koji ne razumiju suštinu Opusa Dei, ali to ne bi trebalo biti iznenađenje budući da je naš Gospodin dao svojim učenicima upozorenje na te teškoće kad im je rekao: "Nije učenik nad učiteljem" (Mt 10,24). Nitko se ne može nadati da će ga svatko razumjeti, iako ima pravo biti poštovan kao osoba i Božji sin. Nažalost, uvijek ima nekih fanatika koji žele nametnuti vlastite ideje na totalitaran način i oni nikad neće shvatiti ljubav koju članovi Opusa Dei imaju prema osobnoj slobodi drugih, a onda i prema vlastitoj osobnoj slobodi koja je uvijek popraćena osobnom odgovornošću.

Sjećam se vrlo slikovite anegdote. U određenom gradu, koji će ostati anoniman, korporacija je raspravljala o novčanoj potpori za odgojnu aktivnost koju se provodili članovi Opusa Dei - koja je, kao i sve zajedničke aktivnosti koje Opus Dei promiče, nedvojbeno doprinosila dobru zajednice. Većina savjetnika izjasnila se u korist potpore. Jedan od njih, socijalist, objasnio je svoje mišljenje, govoreći da je osobno upoznat s aktivnošću: "To je aktivnost", rekao je, "koja se odlikuje činjenicom da su ljudi koji je provode dobri prijatelji osobne slobode: studenti svih religija i ideologija su dobrodošli u rezidenciju." Komunistički savjetnici glasali su protiv potpore. Jedan od njih, govoreći zašto je tako učinio, rekao je socijalistu: "Ja se tome protivim zato što ako stvari tako stoje, ta rezidencija provodi učinkovitu propagandu za katoličanstvo.

Svatko tko ne poštuje slobodu drugih ili se želi suprotstaviti Crkvi nesposoban je cijeniti apostolsko djelovanje. Ali čak i u tom slučaju ja sam ga, kao čovjek, dužan poštovati i pokušati ga dovesti do istine; a kao kršćanin moram ga voljeti i moliti se za njega.