Hvala Vam što ste to razjasnili. Sada bih Vas htio pitati koje osobine duhovne formacije članova omogućuju svakome da izvuče nekakvu vremenitu korist od pripadanja Opusu Dei?

Bilo kakva korist koja nije isključivo duhovna potpuno je isključena, zato što Djelo zahtijeva mnogo - nenavezanost, žrtvu, samoodricanje, neprestan rad u službi duša - a ne daje ništa.

To jest, ništa u smislu materijalnih koristi, zato što na duhovnom području daje jako puno. Nudi sredstva za borbu i pobjedu u asketskoj borbi. Vodi pojedinca putovima molitve. Uči ga da smatra Isusa bratom, da vidi Boga u svim okolnostima svoga života, da vidi sebe kao sina Božjeg i da se stoga osjeća posvećenim širenju Njegova učenja.

Svatko tko ne napreduje na putu unutarnjeg života, u mjeri u kojoj shvaća da je vrijedno truda dati se u svemu, otkrit će da je nemoguće ustrajati u Opusu Dei, zato što svetost nije samo lijep izraz. Ono je vrlo zahtjevno.

A osim toga, Opus Dei nema djelatnosti s političkim, financijskim ili ideološkim ciljevima. Nema vremenitih djela. Jedine njegove djelatnosti su nadnaravna formacija svojih članova i djela apostolata - drugim riječima, stalna duhovna pozornost koju pruža svojim članovima i zajednički apostolski poduhvati na području socijalne skrbi, obrazovanja itd.

Članovi Opusa Dei okupili su se samo kako bi slijedili jasno određeni put svetosti i surađivali u posebnim djelima apostolata. Ono što ih veže jest nešto isključivo duhovno i stoga isključuje sve vremenite interese, zato što su na vremenitom području svi članovi Opusa Dei slobodni i svatko ide vlastitim putem, s ciljevima i interesima koji su različiti i ponekad suprotni.

Budući da su ciljevi Djela isključivo nadnaravni, njegov je duh duh slobode, ljubavi prema osobnoj slobodi svih ljudi. A kako je to iskrena ljubavi prema slobodi, a ne puka teorijska izjava, mi volimo nužnu posljedicu slobode, a to je pluralizam. U Opusu Dei pluralizam ne samo da se dopušta. On je poželjan i voljen, i ni na koji se način ne sprječava. Kada među članovima Djela vidim toliko različitih zamisli, toliku raznolikost stajališta u političkim, gospodarskim i kulturnim pitanjima, presretan sam na sam pogled, zato što je to znak da se sve radi za Boga, kako i treba biti.

Duhovno je zajedništvo u skladu s raznolikošću u vremenitim pitanjima kad se ekstremizam i netrpeljivost izbjegavaju i prije svega kada ljudi žive po vjeri i shvaćaju da su ljudi ujedinjeni ne toliko po vezama simpatije ili zajedničkim interesima, nego prije svega po djelovanju jednog Duha, koji nas, čineći nas braćom u Kristu, vodi prema Bogu Ocu.

Istinski kršćanin nikada ne misli da su zajedništvo u vjeri, vjernost učenju autoriteta i tradiciji Crkve, i briga za širenje Kristove spasonosne poruke u suprotnosti s postojanjem raznolikosti u stavovima ljudi što se tiče stvari koje je Bog ostavio, kako izraz kaže, ljudima za slobodnu raspravu. Zapravo, on je potpuno svjestan da je ta raznolikost sastavni dio Božjeg plana. To je nešto što želi Bog, koji dijeli svoje darove i svoja svjetla kako On hoće. Kršćanin bi trebao voljeti druge ljude i stoga poštovati mišljenja suprotna njegovim vlastitim, i živjeti u skladu i potpunom bratstvu s ljudima koji ne misle poput njega.

Upravo zato što je to duh kojeg su članovi Djela naučili, nitko od njih ne bi sanjao da iskoristi činjenicu što pripada Opusu Dei kako bi stekao ikakvu osobnu korist ili pokušao drugima nametnuti svoje političko ili kulturno mišljenje: oni to jednostavno ne bi trpjeli i zamolili bi ga da promijeni svoj stav ili da napusti Djelo. To je točka u kojoj nitko u Opusu Dei nikad ne bi dopustio ni najmanje odstupanje, zato što je njihova dužnost braniti ne samo vlastitu slobodu nego i nadnaravni karakter djelovanja kojemu su posvetili svoje živote. Zato mislim da su osobna sloboda i odgovornost najbolje jamstvo nadnaravne svrhe Djela Božjeg.