Možete li mi ispričati o širenju Djela tijekom posljednjih 40 godina? Koja su njegova najvažnija apostolska djelovanja?

Moram reći, prije svega, da zahvaljujem Bogu našem Gospodinu koji mi dopušta vidjeti kako se Djelo širi u svijetu samo 40 godina nakon svog početka. Kad je bilo rođeno - u Španjolskoj 1928. godine, bilo je rođeno rimsko (što za mene znači katoličko, univerzalno). I njegov je prvi cilj bio, neizbježno, proširiti se u sve zemlje. Gledajući natrag na te godine, sjećam se nekoliko stvari koje me čine vrlo sretnim: povezanih s poteškoćama koje su na neki način sol života. Mislim na djelotvornost Božje milosti i na radosno darivanje tolikih muškaraca i žena koji su održali svoju vjeru. Jer želim naglasiti da je bitni apostolat Opusa Dei apostolat koji svaki član provodi na vlastitom radnom mjestu, u svojoj obitelji, među svojim prijateljima - apostolat koji ne privlači pozornost, koji se ne može lako izraziti u statistikama, ali koji rađa svetošću u tisućama duša koje nastavljaju slijediti Krista, tiho i učinkovito tijekom svog običnog svakodnevnog rada.

Ne postoji ništa više što mogu reći o toj temi. Mogao bih vam govoriti o primjerenim životima tolikih ljudi - ali ako bih to učinio, oduzeo bih intimnost i uništio ljudsku i božansku kreativnost tih života: svesti ih na statistiku bilo bi još gore - i gubitak vremena, budući da se plod milosti ne može izmjeriti.

Ali mogu dodati nešto o apostolskim djelatnostima koje su članovi Djela proveli u različitim dijelovima svijeta - djelatnostima s duhovnim ciljevima u kojima pokušavaju raditi s posvetom i ljudskom savršenošću, i u kojima toliko drugih ljudi također surađuje: možda nisu članovi Djela, ali cijene nadnaravnu vrijednost te djelatnosti - ili njezinu ljudsku vrijednost, kao u slučaju tolikih ljudi koji nisu kršćani, ali su tako učinkovita pomoć. To su uvijek laičke, svjetovne djelatnosti, inicijativa običnih građana koji se koriste svojim građanskim pravima u skladu sa zakonom zemlje i uvijek im se pristupa na stručan način. Drugim riječima, one ni na koji način ne ovise o privilegiju ili posebnoj naklonosti.

Siguran sam da znate za jedan takav projekt koji se provodi u Rimu: Centar ELIS, koji pruža tehničko i opće ljudsko obrazovanje mladim ljudima uz pomoć škole, sporta i kulturnih aktivnosti, knjižnica itd. To je djelatnost koja zadovoljava potrebe u Rimu, posebno u području Tiburtino. Isto se provodi u Chicagu, Madridu, Meksiku i u mnogim drugim mjestima.

Još je jedan primjer Strathmore College of Arts and Sciences u Nairobiju - predsveučilišna srednja škola koja je poslužila tisućama studenata iz Kenije, Ugande i Tanzanije. Kroz taj koledž nekoliko Kenijaca u Opusu Dei, zajedno sa sugrađanima, obavljaju koristan posao na obrazovnom području. To je bila prva obrazovna ustanova u istočnoj Africi koja je dovela do potpune rasne integracije i svojim radom bitno pridonijela afrikanizaciji kulture. Kianda College, također u Nairobiju, sličan je poduhvat, posvećen obrazovanju mladih žena.

Kao još jedan primjer htio bih spomenuti Sveučilište u Navarri. Otkad je osnovano 1952., razvilo je 18 fakulteta i instituta koji upisuju više od šest tisuća studenata. Suprotno nekim novinskim izvještajima, Sveučilište u Navarri nije poduprto državnom pomoći. Španjolska država nije dala ništa za troškove održavanja. Sve što je učinila jest da je dala neke subvencije kako bi se povećao upis. Sveučilište preživljava zahvaljujući pomoći privatnih pojedinaca i udruženja. Njegov sustav predavanja i struktura sveučilišnog života, koji su pod osobnom odgovornošću i solidarnošću svih koji sudjeluju u radu Sveučilišta, osigurali su vrijedno iskustvo u svjetlu položaja današnjih sveučilišta.

Mogao bih spomenuti druge djelatnosti u Sjedinjenim Državama, Japanu, Argentini, Australiji, Filipinima, Irskoj, Francuskoj itd. Ali mislim da to nije potrebno: dovoljno je jednostavno reći da je Opus Dei danas raširen na pet kontinenata i da se sastoji od ljudi koji pripadaju više od 70 narodnosti, koji su svih rasa i porijekla.