Mons. Escrivá, htjeli bismo čuti vaše mišljenje o ključnoj svrsi sveučilišta. U kojem smislu osjećate da je poučavanje o religiji dio sveučilišnih studija?

Kao sveučilišni studenti nesumnjivo shvaćate da sveučilište mora imati glavnu ulogu u doprinosu ljudskom napretku. Budući da su problemi s kojima je čovječanstvo suočeno mnogi i složeni (duhovni, kulturalni, socijalni, financijski itd.), sveučilišno obrazovanje mora pokrivati sve te aspekte.

Želja da se radi za zajedničko dobro nije dovoljna. Način da se tu želju učini učinkovitom je obrazovati stručne muškarce i žene koji mogu prenijeti drugima zrelost koju su sami postigli.

Religija je najveća pobuna ljudi koji ne žele živjeti kao zvijeri, koji nisu zadovoljni i neće mirovati dok ne dostignu i ne upoznaju svojeg Stvoritelja. Stoga je studij religije osnovna potreba. Čovjek kojem nedostaje religijska formacija jest čovjek čije je obrazovanje nepotpuno. Zato bi religija trebala biti prisutna na sveučilištima, gdje bi se trebala predavati na visokoj, znanstvenoj razini dobre teologije. Sveučilište na kojem je religija odsutna je nepotpuno sveučilište, ono niječe osnovni aspekt ljudske osobnosti, koji ne isključuje već pretpostavlja druge aspekte.

S druge strane, nitko ne smije kršiti slobodu savjesti studenata. Religija se mora studirati svojevoljno, iako kršćani znaju da, ako žele dobro živjeti svoju vjeru, imaju veliku obvezu primiti zdravu religijsku izobrazbu. Kršćanin treba nauk kako bi mogao živjeti po njemu i svjedočiti Krista primjerom i riječju.