Ne smatrate li da je nakon II. vatikanskog koncila ideja 'crkvenih škola', 'katoličkih škola', 'crkvenih sveučilišta' itd. postala zastarjela? Ne mislite li da takvi nazivi neopravdano uključuju Crkvu i zvuče poput povlastica?

Ne, ne mislim tako ako pod crkvene škole, katoličke škole itd. podrazumijevamo rezultate prava koje Crkva i ostali vjerski redovi i kongregacije imaju za stvaranje obrazovnih centara. Osnovati školu ili sveučilište nije povlastica nego breme, to jest ako je pokušate učiniti centrom za sve, a ne samo za imućnije ljude.

Koncil nije naumio proglasiti konfesionalne obrazovne centre zastarjelima. Jednostavno je htio razjasniti da postoji drugi način (koji je također potrebniji i univerzalniji, i koji godinama žive članovi Opusa Dei) na koji kršćani mogu biti nazočni na području obrazovanja: slobodna inicijativa katoličkih građana koji su učitelji po struci i koji rade i u državnim školama i u privatnim centrima. Ovo je još jedan znak svijesti Crkve, u trenutnom vremenu, o plodnosti laičkog apostolata.

S druge strane, moram priznati da ne volim izraze 'katolička škola', 'crkvena škola' itd. iako poštujem one koji misle drugačije. Više volim vidjeti stvari kako se razlikuju po svojim rezultatima, a ne po svojim imenima. Škola je stvarno kršćanska kada teži izvrsnosti i daje potpuno obrazovanje - koje uključuje kršćanske ideale - istodobno poštujući osobnu slobodu i ozbiljno potpomažući socijalnu pravdu. Ako je to postignuto, tada je ime od male važnosti. Osobno, ponavljam, radije izbjegavam te atribute.