Na kraju, možete li nešto poručiti nama koji radimo u sveučilišnom novinarstvu?

Novinarstvo je velika stvar, a tako i sveučilišno novinarstvo. Možete puno doprinijeti među svojim kolegama studentima u promicanju ljubavi za plemenite ideale i želje za nadvladavanjem osobnog egoizama. Možete njegovati svijest o društvenim problemima, možete poticati bratstvo. I, dopustite mi da vas osobito pozovem na ljubav prema istini.

Ne mogu sakriti od vas da sam zgrožen senzacionalizmom nekih novinara koji pišu poluistine. Izvještavanje javnosti ne znači kretati se sredinom između istine i neistine. To nije objektivna informacija, niti je moralno. Ljudi koji, zajedno s nekoliko poluistina, miješaju znatan broj pogrešaka i čak unaprijed smišljene klevete, nedostojni su novinarskog imena. Ne može ih se zvati novinarima zato što su oni više ili manje podmazano oruđe raznih organizacija za promicanje neistina koje znaju da će se laži, jednom kad ih se pusti u opticaj, ponavljati  ad neuseam (dok ne dosade), bez loše namjere, preko neznanja i lakovjernosti mnogih ljudi. Moram priznati da, što se mene tiče, lažni novinari izlaze kao pobjednici, jer ne prođe ni dan a da se iskreno ne pomolim za njih, tražeći Gospodina da prosvijetli njihove savjesti.

Pozivam vas, stoga, da širite ljubav dobrog novinarstva, novinarstva koje se ne zadovoljava neutemeljenom glasinom, izmišljotinom neke prebujne mašte koja se daje javnosti kao 'Ljudi kažu da...' Izvještavajte s činjenicama, s rezultatima, bez osuđujućih nakana, zagovarajući legitimnu različitost mišljenja na miran način, bez pribjegavanja za osobnim napadima. Ljudima je teško stvarno živjeti skladno zajedno kada nema prave informacije. I prava informacija se ne boji istine i ne dopušta se zavesti motivima spletke, lažnim ugledom ili ekonomskim probitkom.