Ne razumijem kako su katolici i čak svećenici godinama savjetovali, mirne savjesti, upotrebu pilule za sprečavanje začeća. Učenja papa ne mogu se zanemariti samo tako. Niti bismo smjeli izjaviti, kao što nevjerojatno lakomisleno čine, da je papa, kada ne govori ex cathedra, jednostavno običan teolog podložan greškama. Da se ne govori o strašnoj drskosti kojom se pretpostavlja da papa čini pogreške, a oni ne čine.

Osim toga, zaboravljaju da papa nije samo učitelj i nepogrešiv kada to izričito kaže, nego i vrhovni zakonodavac. U ovom slučaju papa Pavao VI. je naveo u nedvosmislenim terminima da su sve dispozicije duboko cijenjenog Pija XII. u upravo toj osjetljivoj stvari još uvijek obvezujuće i mora ih se nužno slijediti. Štoviše, Pio XII. dopušta samo neke prirodne postupke - ne pilulu - za izbjegavanje začeća u izoliranim i teškim slučajevima. Savjetovati suprotno jest, stoga, ozbiljan čin neposlušnosti Svetom Ocu u teškoj stvari.

Mogao bih napisati golemi svezak o katastrofalnim posljedicama koje upotreba tih i drugih kontracepcijskih sredstava donosi sa sobom, poimence: slom bračne ljubavi (bračni par počne promatrati jedno drugo prije kao sudionike, nego kao muža i ženu), nesreća, nevjera, duševna i duhovna bol, velika šteta prema djeci, gubitak bračnog mira... Međutim, ne mislim da je nužno sve to spominjati; radije jednostavno slušam papu. Ako u nekom trenutku on odluči da je upotreba određenog lijeka dopuštena za sprečavanje začeća, prilagodit ću se svemu što on kaže. I slijedeći kriterije ustanovljene od pape i kriterije moralne teologije, ispitao bih u svakom slučaju očite opasnosti na koje sam se upravo pozvao i dao bih svoj savjet po savjesti svakome pojedincu.

I uvijek bih imao na umu da naš današnji svijet neće spasiti ljudi koji žele zatrovati duhovni život i svesti sve na pitanje ekonomije i materijalnog blagostanja. Njegov spas će doći od ljudi i žena koji znaju da je moralni zakon usmjeren prema čovjekovoj vječnoj sudbini, koji imaju vjeru u Boga i velikodušno se okreću zahtjevima svoje vjere, pomažući onima koji cijene nadnaravno značenje našeg života na zemlji.

To bi ih sigurno trebalo voditi ne tome da potiču bijeg od stvarnosti, nego da učinkovito osiguravaju da svi ljudi imaju potrebna materijalna sredstva, da ima posla za sve i da se nitko ne nađe nepravedno zatvoren u svom društvenom i obiteljskom životu.