Postoje brakovi u kojima se žena, zbog ovog ili onog razloga, nađe odvojena od svog supruga u ponižavajućim i nepodnošljivim uvjetima. U tim slučajevima za nju je teško prihvatiti neraskidivost bračne veze. Žene se u tim okolnostima žale da im je onemogućena izgradnja novog doma. Kakav biste odgovor dali ljudima u takvoj situaciji?

Razumijevajući njihovu patnju, rekao bih im da u svojoj situaciji također mogu vidjeti Božju volju, koja nikad nije okrutna, jer Bog je Otac koji voli. Situacija neko vrijeme može biti posebno teška, ali ako se uteknu našem Gospodinu i Njegovoj Blaženoj Majci, primit će milosnu pomoć.

Neraskidivost braka nije hir Crkve, niti je samo pozitivan crkveni zakon. To je pravilo prirodnog zakona, božanskog zakona, i savršeno odgovara našoj naravi i nadnaravnom redu milosti. Iz tih razloga, u velikoj većini slučajeva, neraskidivost je neophodan uvjet za sreću bračnih parova i za duhovnu sigurnost njihove djece. Čak i kad govorimo o vrlo žalosnim slučajevima, ponizno prihvaćanje Božje volje uvijek donosi sa sobom dubok osjećaj zadovoljstva koje ništa ne može zamijeniti. To nije samo utočište, ili utjeha, to je bit kršćanskog života.

Ako se žene koje su odvojene od svojih muževa brinu za djecu, trebaju razumjeti da njihova djeca i dalje trebaju majčinsku predanost punu ljubavi, i posebno tada, kako bi bili nadoknađeni nedostaci podijeljenog doma. Trebaju se velikodušno truditi razumjeti da je neraskidivost, koja za njih znači žrtvu, zaštita cjelovitosti i jedinstva velike većine obitelji i da oplemenjuje roditeljsku ljubav i sprječava napuštanje djece.

Čuđenje na očitu tvrdoću kršćanskog pravila neraskidivosti nije ništa novo. Apostoli su bili iznenađeni kad je Isus to potvrdio. Može se činiti kao breme, jaram, ali sam Krist je rekao da je njegov jaram sladak i njegovo breme lako.