Kojeg li razočarenja za one koji vidješe svjetlo lažnog apostola. Htjedoše izići iz tame i približiše se tom svjetlu! Trčali su ne bi li ga dosegli. Možda su putem ostavili dronjke svoje kože… Neki, u čežnji za svjetlom, napustiše i dronjke svoje duše… Evo ih pored lažnog apostola: hladnoća i mrak, studen i tama koji će ispuniti razlomljena srca onih koji su, za trenutak, vjerovali u ideale.

Strašnu stvar je napravio lažni apostol. Ovi razočarani ljudi, koji su bili došli zamijeniti tijelo svog bića za živu žeravu, za veličanstveni rubin ljubavi, ponovno se spuštaju na zemlju odakle su bili došli…, silaze ugašena srca, sa srcem koje više nije srce već je komad leda ovijen tamom koja će zamračiti čak i njihov mozak.

Lažni apostole sofizama, ovo je tvoje djelo: jer ti je Krist na usnama, ali ne u onome što radiš; jer privlačiš svjetlom kojega si lišen; jer nemaš toplinu ljubavi i hiniš da se brineš za strance, dok svoje napuštaš; jer si lažac, a laž je đavolova kći … Stoga, radiš za đavla, zbunjuješ nasljedovatelje Gospodara i, makar ovdje dolje često uspijevaš, jao tebi u dan, ne tako dalek, kada će doći naša prijateljica Smrt i vidjet ćeš Sučevu srdžbu, kojega nikada nisi mogao prevariti! – Sofizmi, ne, Gospodine: sofizmi nikada.