Kako me obradovala današnja poslanica! Duh Sveti nas, preko ustiju Svetog Pavla, poučava tajnu besmrtnosti i Slave. Svi mi ljudi čeznemo za tim da izdržimo.

Željeli bismo ovjekovječiti sretne trenutke života. Željeli bismo ostati u slavnoj uspomeni… Željeli bismo svoje ideale učiniti besmrtnima. Stoga, u trenucima prividne sreće, kad nam nešto tugu tješi, svi mi, naravno, kažemo i jedni drugima poželimo: zauvijek, zauvijek…

Što sve ne zna đavao! Kako dobro poznaje ljudsko srce! Postat ćete kao bogovi, reče našim praroditeljima. Bijaše to okrutna varka. Sveti Pavao nas u poslanici Filipljanima, koju smo pročitali, uči božanskoj tajni kako postići besmrtnost i Slavu: Isus poništi samog sebe, preuzevši lik sluge… Ponizi sam sebe postavši poslušan sve do smrti, smrti na Križu. Stoga ga je Bog uzvisio i dao mu ime, ime koje je nad svakim drugim imenom: da bi se u imenu Isusovu prignulo svako koljeno na Nebesima, na zemlji i pod zemljom…