Kako je samo ljubila Volju Božju ona bolesnica kojoj sam bio duhovni vođa! U bolesti, dugoj, bolnoj i zamršenoj (više nije imala ništa zdravog) prepoznavala je blagoslov i naklonost Isusovu. I premda je u svojoj poniznosti tvrdila da zaslužuje kaznu, strašni bolovi koje je trpjela za nju nisu bili kazna, nego milosrđe.

- Razgovarasmo o smrti. I o Nebu. I o onome što je morala reći Isusu i Mariji… I kako bi gore “više radila” nego ovdje dolje… Htjela je umrijeti onda kada to Bog bude želio…; ali, uzviknula bi, puna radosti – kad bi barem bilo već danas! O smrti je razmišljala s veseljem, kao onaj tko zna da će, kad umre, otići svome Ocu.