Svetost ima elastičnost gipkih mišića. Tko želi biti svet tako se razvija da, dok se mrtvi u jednoj stvari, propušta – ako ne vrijeđa Boga – neku drugu koja mu je teška i zahvaljuje Gospodinu zbog te pogodnosti. Ako bismo mi kršćani drugačije radili, u opasnosti smo da postanemo kruti, bez života, poput lutke od krpe.

Svetost nije kartonski kruta: zna se smijati, popustiti, čekati. To je život: vrhunaravni život.