Govorio si mi: “Uviđam da sam nesposoban ne samo napredovati na putu, nego i spasiti se – jadna moja duša – bez milosnog čuda. Hladan sam i – još gore – kao ravnodušan: skoro kao promatrač “mog slučaja”, kojeg ništa ne zanima od onog što vidi. Jesu li jalovi ovi dani?

Pa ipak, moja Majka je moja Majka, i Isus je – smijem li se usuditi? – moj Isus! I ima svetih duša koje, čak i sada, mole za mene”.

Nastavi napredovati vođen rukom tvoje Majke, ponavljam ti, i “usudi” se reći Isusu da je tvoj. Po svojoj dobroti, On će utisnuti jasno svjetlo u tvoju dušu.