Radost, nadnaravno i ljudsko nadanje, spojivi su s tjelesnim zamorom, s boli, sa suzama – jer imamo srce - s teškoćama u nutarnjem životu ili u apostolskom radu.

On, “perfectus Deus, perfectus Homo” – savršen Bog i savršen Čovjek - koji je imao svu sreću Neba, htjede iskušati muku i umor, plač i bol… da bismo shvatili da biti nadnaravan uključuje biti puno ljudski.