Pred platnom, u želji da sam sebe nadmaši, jedan je umjetnik vapio: Gospodine, želim ti naslikati tridesetosam srdaca, tridesetosam anđela koji izgaraju od ljubavi prema Tebi: tridesetosam čudesa izvezenih na tvom nebu, tridesetosam zvijezda na tvom plaštu, tridesetosam plamenova, tridesetosam ljubavi, tridesetosam ludosti, tridesetosam radosti…

Zatim, ponizan, prizna: ovo u mašti, u želji. U stvarnosti je to tridesetosam neuspjelih likova koji više opterećuju, nego li su ugodni pogledu.