Učinimo se djecom pred Isusom. A djeca, malena i zbunjena, koliko se samo muče da bi se uspeli na jednu stepenicu. Izgleda da, stojeći na njoj, gube vrijeme. A na kraju, uspjeli su. Sada, još jedna stepenica. Rukama i nogama, i pritiskom čitavog tijela, postižu novu pobjedu: još jedna stepenica. I ponovno se počinje. Kakav napor! Sad ih još malo nedostaje…, ali, baš tada, skotrlja se…, i jao, ponovno je dolje. Puno modrica, natopljeno suzama, jadno dijete započinje, ponovno se započinje penjati.

Tako je s nama, Isuse, kada smo sami. Uzmi nas Ti u svoje drage ruke, poput velikog i dobrog prijatelja nespretnog djeteta, ne ostavljaj nas sve dok ne stignemo na vrh; a tada – o, tada! – znat ćemo odgovoriti na tvoju Milosrdnu Ljubav, djetinjom smjelošću, i reći ti, slatki Gospodine, da, osim Marije i Josipa, nije bilo niti će biti smrtnika – a bilo ih je jako ludih – koji bi te ljubio kako te ja ljubim.