Nastavi razmišljati o svojstvima magarčića, i opazit ćeš kako magarac, da bi obavio što korisno, mora dopustiti da njime upravlja volja onoga tko ga vodi…: sam za sebe, ne bi napravio ništa drugo doli…magarštine. Sigurno mu ništa bolje ne bi prolazilo glavom nego valjati se po zemlji, juriti u jasle… i revati.

O, Isuse! – reci mu i Ti - “Ut iumentum factus sum apud te!” – od mene si načinio tvog magarčića; ne napuštaj me, “et ego semper tecum!” – i bit ću uvijek uza Te. Snažno me vodi vezanog tvojom milošću: “Tenuisti manum dexteram meam…” – držiš me na uzdi; “et in voluntate tua deduxisti me…” – i daj da vršim tvoju Volju. I tako ću te uvijeke ljubiti! – “et cum gloria suscepisti me!”.