Stiže nam dan spasa, vječnosti. Još jednom se čuju pozivi Božanskog Pastira, njegove nježne riječi: “Vocavi te nomine tuo” – pozvah te tvojim imenom.

Kao majka naša, On nas imenom zove. Štoviše: nježnim nadimkom, obiteljskim. – Dolje, u intimnosti duše, zove, i treba odgovoriti: “Ecce ego, quia vocasti me” – evo me, jer si me pozvao, ovog puta odlučan da ne dopustim vremenu da poput vode proteče preko oblutaka ne ostavivši traga.