ODABIR

Založiti se! Kako mi se sviđa ova riječ! Mi, djeca Božja, obvezujemo se – slobodno – živjeti za Gospodina, tako da On, suvereno i u cijelosti, zavlada našim životom.

Svetost se – kada je prava – od svog izobilja prelijeva u srca drugih, u druge duše.

Mi se, djeca Božja, posvećujući posvećujemo. – Cvjeta li oko tebe kršćanski život? Razmišljaj o tome svakog dana.

Kraljevstvo Isusa Krista. Eto našeg cilja! – Prema tome, dijete, - velikodušno! – ne traži objašnjenje za nijedan razlog koji On ima da bi zakraljevao u tebi.

Ako ga gledaš, bit će ti dovoljno razmatrati kako te ljubi…, osjetit ćeš čežnju da mu uzvratiš vičući iza glasa da ga “djelom ljubiš”, i shvatit ćeš da, ako ti njega i napustiš, On tebe neće nikada.

Prvi korak u zbližavanju drugih stazama Isusa Krista je da te oni vide zadovoljnim, sretnim, sigurnim u tvom hodu prema Bogu.

Jedan katolik – muškarac ili žena – ne može zaboraviti ovu glavnu misao: nasljedovati Isusa Krista u svim područjima, bez da ikoga odbacimo.

Naš Gospodin Isus to želi: izbliza ga slijediti. Nema drugog puta.

Ovo je djelo Duha Svetog u svakoj duši – i u tvojoj - i moraš biti poslušan kako ne bi svom Bogu postavio zapreke.

Siguran znak onih koji traže svetost je – pusti da to ovako nazovem – “zdrava psihološka predrasuda” da se uvijek misli na druge, zaboravljajući pri tom sebe sama, kako bi ih približili Bogu.

Mora se jasno urezati u tvoju dušu kako Bog tebe ne treba. – Njegov poziv je predrago milosrđe njegovog Srca.

Budi nježan, obazriv – s kršćanskom ljubavlju! – prema onima koji su u zabludi, ali ne popuštaj u onome što se protivi našoj svetoj Vjeri.

Obraćaj se Dragoj Gospi, Mariji, Majci Božjoj i Majci našoj, i povjeravaj joj čistoću duša i tijela.

Reci joj da je želiš zazivati – neka je uvijek zazivaju – i da uvijek želiš pobijediti, u teškim trenucima – ili lijepim i jako lijepim – u borbi protiv naših neprijatelja, jer smo djeca Božja.

On je došao na zemlju da “omnes homines vult salvos fieri” – sve ljude otkupi.

- Dok se u radu s mnogima dodiruješ rame o rame, sjeti se da nema duše koja Krista ne bi zanimala!

Gospodine, uvjeravao si Ga, želim biti zahvalan, i to uvijek i svima.

- U redu, gledaj: nisi kamen…, niti hrast…, ni mazga. Ne pripadaš onim stvorenjima čije se postojanje iscrpljuje ovdje na zemlji. A to stoga jer te Bog htio muškarcem ili ženom – svojim djetetom -…, i jer te ljubi “in caritate perpetua” – vječnom ljubavi.

- Sviđa ti se biti zahvalan? A s Gospodinom ćeš napraviti iznimku? – Učini da tvoja zahvalnost svakim danom svom silinom izvire iz tvog srca.

Razumijevanje, djelotvorna ljubav. Kada to uistinu budeš postigao, imat ćeš srce veliko za svakoga, bez razlike, i živjet ćeš – i s onima koji su te zlostavljali – Kristov savjet: “Dođite k’ meni svi vi izmoreni…, i Ja ću vas odmoriti”.

Nježan budi prema onima koji ne poznaju Božjih stvari. Ali, još više se moraš isto tako odnositi prema onima koji ih poznaju: inače nećeš moći ispuniti prvu odluku.

Kad bi doista ljubio Boga svim svojim srcem, ljubav prema bližnjemu – što ti ponekad jako teško pada – bila bi nužna posljedica Velike Ljubavi. – I ne bi se osjećao ničijim neprijateljem, i ne bi činio razliku među ljudima.

Žudiš li, božanskom ludošću, da duše upoznaju Ljubav Božju? Dakle, u svom svakodnevnom životu, prinesi mrtvljenja, moli, ispuni svoju dužnost, izbori se u onoj malenkosti.

Tiho mu, tiho reci: dobri moj Isuse, ako moram biti apostol – apostol apostola – nužno mi moraš podariti poniznost.

Daj da se upoznam: da upoznam sebe i da upoznam tebe.

- Tako nikada neću smetnuti s uma da sam ništa.

“Per Iesum Christum Dominum nostrum” – po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Ovako moraš postupati: po Kristu!

- Dobro je da imaš ljudsko srce: ali ako te pokreće samo to što se radi o nekoj određenoj osobi, nije dobro! – I kada nešto radiš poradi ovog tvog brata, za ovog prijatelja, iznad svega čini to za Isusa Krista!

Crkva, duše – svih kontinenata, svih sadašnjih i budućih vremena – od tebe mnogo očekuju…, međutim – dobro to stavi sebi u glavu i u srce! – bit ćeš besplodan, ne budeš li svet: ispravljam se, ako se ne budeš borio da postaneš svet.

Pusti da te oblikuju – snažni ili nježni – udari milosti. Potrudi se da ne budeš zapreka, nego oruđe. A, ako želiš, tvoja Presveta Majka će ti pomoći i bit ćeš kanal, štoviše kamen koji preusmjerava tok božanskih voda.

Gospodine, pomozi mi da budem vjeran i poslušan, “sicut lutus in manu figuli” – kao glina u rukama lončara. – Tako neću biti više ja koji živim, nego ćeš biti Ti, Ljubavi, koji ćeš živjeti i raditi u meni.

Isus će te ispuniti velikom naklonošću prema svima s kojima se družiš, osjećajem koji uopće neće zasjeniti ono što gajiš prema Njemu. Baš suprotno, što više budeš ljubio Isusa, toliko će više ljudi pronaći mjesta u tvom srcu.

Što se stvorenje više približava Bogu, više obuhvaća cijeli svijet: srce mu se širi kako bi u njemu svi i sve našli svoje mjesto, u jedinstvenoj velikoj želji: staviti cijeli svemir Isusu pred noge.

Kad umrije na Križu, Isus je imao trideset i tri godine. Mladost ne može biti opravdanjem!

Nadalje, svakim danom koji mine, manje si mlad…, premda ćeš s Njim zadobiti njegovu vječnu mladost.

Odbaci nacionalizam, jer otežava razumijevanje i suživot: U mnogim je povijesnim okolnostima bio jedna od pogubnijih zapreka.

I još ga odlučnije odbaci – jer bi više nego ikada bio štetan – ako bi ga se htjelo uvući u Crkveno Tijelo, gdje više mora zablistati jedinstvo svega i svih u ljubavi za Krista.

Ti, dijete Božje, što si do sada napravio kako bi pomogao dušama oko sebe?

- Ne možeš se miriti s ovom pasivnošću, s ovom bezvoljnošću: On preko tvog primjera želi doći do drugih, preko tvoje riječi, tvog prijateljstva, tvog služenja…

Žrtvuj se, darivaj se, i obrađuj duše, jednu po jednu, kao što se obrađuje jedan po jedan dragocjeni kamen.

- Štoviše, još više se moraš založiti, jer je posrijedi neusporediva vrijednost: predmet ove duhovne brige je za Boga pripremiti dobro oruđe, jer se za njih dao Krist - za svakoga od njih - prolio svoju Krv.

Biti kršćanin – a na poseban način biti svećenik (imajući na umu da smo svi mi krštenici sudionici kraljevskog svećenstva) – znači stalno biti razapet na križu.

Da si dosljedan, sada kad si vidio njegovo svjetlo, poželio bi biti toliko svet, koliki si veliki grešnik bio: i borio bi se da ova čežnja postane stvarnost.

Nije to oholost, nego jakost iskazati važnost autoriteta, na način da se sreže ono što treba srezati, kada to nalaže vršenje Svete Volje Božje.

Ponekad je potrebno, s poštovanjem i uz mjeru, svezati nekome ruke, bez drskosti i uljudno. Ne zbog osvete, nego kao pomoć. Ne da bismo kaznili, nego izliječili.

Ozbiljno si me gledao… ali na kraju si me razumio, dok sam ti govorio: “Želim ponovno oživjeti život Kristov u djeci Božjoj tako da ga razmatraju, kako bi djelovali kao On i govorili samo o Njemu”.

Isus je ostao u Euharistiji zbog ljubavi…, zbog tebe.

- Ostao je, znajući kako će ga ljudi primati…, i kako ga ti primaš.

- Ostao je da bi se ti njime hranio, da bi ga posjećivao i pričao mu o sebi, družio se s njim u molitvi pokraj Svetohraništa i u primanju Sakramenta, da se svakim danom sve više u nj’zaljubiš i učiniš da druge duše – mnoge! – nasljeduju isti put.

Kažeš mi da želiš živjeti sveto siromaštvo, nenavezan na stvari kojima se služiš. Zapitaj se, stoga, imaš li, u odnosu prema siromaštvu i bogatstvu, istog duha kao Isus, dijeliš li njegove osjećaje?

Dao sam ti savjet: osim što počivaš u svom Bogu Ocu, prepuštajući mu se istinski kao dijete…, posebno svrni svoj pogled na tu krepost kako bi je ljubio onako kako ju je Krist ljubio. Tako ćeš, umjesto da je vidiš kao križ, shvatiti da je znak posebne naklonosti.

Kadikad neki kršćani, po načinu djelovanja, ne pridaju zapovijedi ljubavi vrhovnu vrijednost koja joj pripada. Krist je, okružen svojima, u onom veličanstvenom završnom govoru izrekao kao svoju oporuku: “Mandatum novum do vobis, ut diligatis invicem” – dajem vam novu zapovijed, da ljubite jedni druge.

I još zahtijevaše: “In hoc cognoscent omnes quia discipuli mei estis” – po ovome će svi poznati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge.

- Kad bismo se barem odlučili živjeti kako On hoće!

Ako nedostaje pobožnosti – ova uzica koja nas tijesno povezuje s Bogom i, po Njemu, s drugima, da u drugima vidimo Krista - neizbježno dolazi do razjedinjenosti, a time i do gubitka svakog kršćanskog duha.

Svim srcem zahvaljuj Bogu za čudesne, i strašne, sposobnosti inteligencije i volje s kojima te želio stvoriti. Čudesne, jer te čine sličnima Njemu; strašne jer ima ljudi koji ih koriste protiv njihovog Stvoritelja.

Meni dođe da kažem, kao neki sažetak naše zahvalnosti djece Božje, sada i uvijek ovom našem Ocu: “Serviam!”¨- služit ću ti!

Bez unutarnjeg života, bez formacije, nema pravog apostolata i nema plodnih djela. Zalaganje je nestalno, čak i lažno.

- Koliko je, stoga, velika odgovornost djece Božje!: moramo gladovati i žeđati za Njim i njegovim naukom.

Rekli su onom dobrom prijatelju, da ga ponize, kako mu je duša druge ili treće vrste.

Uvjeren u svoju ništavost i bez ljutnje, on je ovako razmišljao: budući svaki čovjek ima samo jednu dušu – ja moju, i samo ovu – za svakoga će njegova duša biti… izvrsna. Ne želim spuštati cilja! Stoga je moja duša “najizvrsnije” kvalitete i želim je, uz Božju pomoć, očistiti i izbijeliti i zapaliti, kako bi Ljubljeni bio jako zadovoljan.

- Ne zaboravi da ni ti – ako se i prepoznaš tako punim jada – “ne smiješ spuštati cilja”.

Tebi, koji se žališ da si sam i da je okolina nasilna: zamisli da Isus Krist, Dobri Sijač, svakog od nas svoje djece stišće – kao zrnje pšenice – u svojoj šaci; preplavaljuje nas svojom Krvlju, bistri nas, čisti, opija!…; a zatim nas velikodušno baca po svijetu, jednog po jednog: jer se žito ne sije na vreće, nego zrno po zrno.

Uporno iziskujem: moli Gospodina da svojoj djeci udijeli “dar jezika”, dar da nas svi mogu razumjeti!

Razlog zbog kojeg želim ovaj “dar jezika” možeš naći na stranicama Evanđelja koje su bogate prispodobama, primjerima koji čine opipljivima nauk i oslikavaju ono što je duhovno, a da ne obezvrijede i ne ponize riječ Božju.

Svima – učenima i manje učenima – lakše je razmišljati i razumjeti božansku poruku preko ljudskih slika.

U ovim trenucima – i uvijek! - u kojima Gospodin želi da se posije njegovo sjeme, božanskim sijanjem na raznim područjima, želi također da širina ne bude na štetu jačine sjemena…

A tvoje je poslanje, vrlo jasno i vrhunaravno, doprinijeti da ne opadne jačina sjemenja.

Da, u pravu si: kako je duboka tvoja bijeda! Da je ovisilo o tebi, gdje bi sada bio, dokle bi stigao?

“Samo Ljubav puna milosrđa može me i dalje voljeti”, priznao si.

- Utješi se: On ti neće uskratiti ni svoje Ljubavi ni svog Milosrđa, budeš li ga tražio.

Moraš se tako zalagati da usred svijeta bude što više duša koje će svim srcem ljubiti Boga.

- Sada treba zbrojiti: ti, kolikima si pomogao da otkriju ovu Ljubav?

Prisutnost i svjedočanstvo djece Božje u svijetu je da privlačimo druge, a ne da dopustimo da budemo odvučeni; prenositi vlastito ozračje – ono Kristovo – a ne dopustiti da nad nama zavlada ono drugo.

Dužan si se pobrinuti za one oko sebe, prodrmati ih iz njihove učmalosti, otvoriti njihovom malograđanskom i sebičnom postojanju drukčija i šira obzorja, komplicirati im život na svet način, učiniti da zaborave na sebe i razumiju probleme drugih.

Inače, nisi dobar brat svojoj braći ljudima, koja trebaju “gaudium cum pace” – radosti i mira, koje možda ne poznaju ili su ih zaboravili.

Nijedan sin Svete Crkve ne može mirno živjeti, a da ne osjeti nemir pred tolikim mnoštvom ljudi bez osobnosti: krdo, stado, čopor, jednom si napisao. Koliko plemenitih osjećaja ima ispod privida ravnodušnosti! Kakvih sve mogućnosti!

Potrebno je svima služiti, na svakoga položiti ruke – “singulis manus imponens”, kako je Isus radio - da ih vratiš u život, da im prosvijetliš pamet i ojačaš volju, kako bi bili korisni!

Ni ja nisam mislio da će me Bog tako zgrabiti. Ali Gospodin – daj da to ponovim – ne pita za dopuštenje da nam “zakomplicira život”. Ulazi… i gotovo!

Gospodine, samo ću se u Tebe pouzdati. Pomozi mi da budem vjeran, jer znam da se iz svoje vjernosti u služenju Tebi, stavljajući u tvoje ruke svu svoju pomnju i brige, mogu svemu nadati.

Jako puno i često zahvaljujmo za veličanstven poziv koji nam je Bog dao: neka to bude prava i duboka zahvala, usko povezana s poniznošću.

Povlastica što smo uvršteni među djecu Božju, vrhunska sreća, uvijek je nezaslužena.

Taj krik Sina Božjeg, koji se tuži da je žetva velika a radnika malo, neprestano nam razdire srca.

Ovaj vapaj je izišao iz usta Kristovih zato da bi ga i ti mogao čuti: kako si mu dosada odgovorio? Moliš li, barem svakog dana, na ovu nakanu?

Za nasljedovanje Gospodina potrebno se predati jednom zauvijek, bez zadrške i srčano: spaliti barku bez oklijevanja, kako se ne bi mogao vratiti natrag.

Nemoj se plašiti ako Isus od tebe traži više, čak i sreću tvojih najbližih. Budi uvjeren da se On, s vrhunaravne točke gledišta, ima pravo ne obazirati na tvoje drage, poradi svoje Slave.

Potvrđuješ da želiš biti Kristov apostol.

- Sretan sam dok te slušam. Molim Gospodina da ti udijeli ustrajnost. Ne zaboravi da iz naših usta, iz naših misli, iz našeg srca ne smije izlaziti drugo doli božanski sadržaji, glad za dušama, teme koje na jedan ili drugi način vode k Bogu; ili barem od Njega ne udaljavaju.

Crkva treba – i uvijek će trebati – svećenika. Svakog dana ih traži od Presvetog Trojstva, Gospinim zagovorom.

I moli za to da budu radosni, aktivni, djelotvorni; da se dobro priprave; i da se rado žrtvuju za svoju braću, a da se ne smatraju žrtvom.

Utječi se neprestano Presvetoj Djevici, Majci Božjoj i Majci cijelog svijeta: i Ona će, blagošću majke, donijeti ljubav Božju u duše s kojima se družiš, kako bi se odlučile biti – kroz redovni posao, u obavljanju svog zanimanja – svjedoci Kristovi.