PLODNOST

Da bi mogao surađivati s božanskom ljubavlju, moraš biti vjeran, puno vjeran!; i, kao posljedicu svoje vjernosti, ponesi drugima Ljubav koju si primio, kako bi i oni uživali u susretu s Bogom.

Gospodine moj Isuse: daj da tako osjetim tvoju milost i do te mjere je podržim da ispraznim svoje vlastito srce…, kako bi ga Ti mogao ispuniti, moj Prijatelju, moj Brate, moj Kralju, moj Bože, Ljubavi moja!

Ako ne iskazuješ – molitvom, žrtvom, djelom – trajnu apostolsku brigu, očit je znak da nisi sretan i da mora porasti tvoja vjernost.

- Tko uživa sreću, dobro, nastoji to dati drugima.

Tek kada doista pogaziš svoj ja i budeš živio za druge, bit ćeš prikladno oruđe u rukama Božjim.

On je pozvao – zove – svoje učenike i šalje ih: “Ut eatis!” – k svima pođite.

Odluči se zapaliti svijet – ti to možeš – čistom ljubavlju, kako bi cijelo čovječanstvo bilo sretno, uistinu približeno Bogu.

“In modico fidelis!” – u malome vjeran… - Tvoje se zalaganje, sinko moj, ne sastoji samo u tome da spašavaš duše, nego da ih posvećuješ, dan za danom, dajući svakom času – i onima naizgled beznačajnima – vibraciju vječnosti.

Ne može se rastavljati sjeme nauka od sjemena pobožnosti.

Tvoje sijanje nauka moći će izbjeći mikrobe koji bi poništili djelotvornost jedino ako gajiš pobožan život.

Kao što se ogromni pogoni tolikih tvornica zaustavljaju, ostaju bez snage, ako dođe do prekida električne energije, tako i apostolat prestaje biti plodan bez molitve i mrtvljenja, koja otvaraju Presveto Srce Isusovo.

Ako si vjeran poticajima milosti, dat ćeš dobre plodove: dugotrajne plodove za slavu Božju.

- Biti svet znači biti djelotvoran, premda svetac može i ne dotaknuti plodove djela.

Ispravnost nakane sastoji se u tome da se “samo i u svemu” traži slava Božja.

Apostolat – očitovanje duhovnog života – trajni je otkucaj koji svakoj pojedinosti daje vrhunaravnu vrijednost – velikoj ili maloj – svakim danom, po ljubavi Božjoj prisutnoj u svakoj stvari.

Uvijek je imao traku papira, kao oznaku u knjigama koje je čitao, s izrekom napisanom velikim i energičnim slovima: “Ure igne Sancti Spiritus!” – zapali vatrom Svetoga Duha. Moglo bi se reći da je, više nego napisano, bilo duboko urezano!

Želio bih da ova božanska vatra, kršćanska, bude urezana u tvom srcu, da gori na tvojim usnama i da zapali tvoja djela.

Nastoj biti svet kao bezočno dijete, koje “zna” da mu njegov Bog Otac uvijek daje najbolje.

Stoga, i kada mu manjka nešto što se čini najnužnijim, ne žalosti se; spokojno kaže: ono što mi preostaje i što imam je Duh Sveti.

Svakog dana mi izmoli jednu molitvu na ovu nakanu: da svi mi katolici budemo vjerni, da se odlučimo boriti za svetost.

- To je i logično! Što drugo možemo željeti za one koje volimo, za one koji su s nama vezani snažnim vezama vjere?

Kad mi kažu da ima posvećenih Bogu koji se više ne zalažu revno za svetost, mislim da će ih to – ako je istina - dovesti do velikog životnog promašaja.

“Qui sunt isti, qui ut nubes volant, et quasi columbae ad fenestras suas?” – tko su oni koji plove poput oblaka i kao golubice lete prema svojim gnijezdima? - pita se Prorok. A jedan pisac objašnjava: “Oblaci potječu od mora i rijeka, i nakon više ili manje dugog ciklusa ili prevaljenog puta, vraćaju se svom izvoru”.

A ja za tebe dodajem: takav i ti moraš biti! Oblak koji plodi svijet tako da zaživi život Kristov… Božanske će vode navlažiti - natopiti – utrobu zemlje; i, daleko od toga da se zamute prolazeći kroz mnoge nečistoće, izbit će najbistrijim izvorima, koji će poslije postati potoci i rijeke da utaže žeđ čovječanstva. – Zatim, povuci se u svoje Skrovište, u svoje prostrano More, u svog Boga, znajući da će vrhunaravnim natapanjem tvog apostolata i drugi plodovi dozrijevati, uz plodnost Božjih voda kojih će biti sve do kraja vremena.

Dijete: predaj mu također muke i boli drugih ljudi.

Neugode? Protivštine zbog ovog ili onog događaja? Zar ne vidiš da tako hoće tvoj Otac-Bog?…, a On je dobar…, i On te ljubi… - samo tebe! – više nego što sve majke zajedno mogu ljubiti svoju djecu!

Iskreno preispitaj način na koji nasljeduješ Učitelja. Razmisli jesi li mu se predao tek naizvana i suhoparno, bez vibriranja vjere, bez poniznosti, bez žrtve i svakodnevnih djela? Da nema u tebi drugo doli vanjštine, paziš li na svaku pojedinost u svakom trenutku…, jednom riječju, nedostaje li ti Ljubavi?

Ako je tako, nemaš se što čuditi svojoj nedjelotvornosti. Brzo se pokreni i uhvati Gospu za ruku!

Kad si u potrebi, kada si u neprilici – maloj ili velikoj – zazovi svog Anđela Čuvara, da to riješi s Isusom ili ti pruži onu pomoć koja ti od vremena do vremena treba.

Bog je u središtu tvoje duše, i moje i svih ljudi koji su u milosti. I to ne beskorisno, nego da imamo više soli, da dobijemo više svjetla, i da bi znali razdijeliti ove darove Božje, svatko sa svog mjesta.

A kako možemo razdijeliti darove Božje? U poniznosti, u odanosti, u dobroj povezanosti s Crkvom, našom Majkom.

- Sjećaš li se trsa i loza? Kako su plodne loze sjedinjene s trsom! Kakvi obilati grozdovi! A kako je besplodna otkinuta loza, suši se i umire!

Isuse, učini da se moje jadno srce ispuni oceanom tvoje Ljubavi, takvim valovima koji će pročistiti svu moju bijedu i iz mene je izbaciti… Ulij čistih i žarkih voda svog Srca u moje, sve dok, zadovoljena moja čežnja za tim da Te ljubim, ne mogavši više primiti ljubav božanskog žara, moje srce ne pukne – ne umre zbog Ljubavi! - i tvoja se Ljubav izlije u životvornim i neodoljivim i plodonosnim slapovima u druga srca kako bi, u dodiru s ovim vodama, zatitrala otkucajima Vjere i Ljubavi.

Neka živi Sveta Misa!

- Pomoći će ti kako je sa samim sobom promišljao jedan svećenik pun ljubavi: je li ikako moguće, moj Bože, sudjelovati na Svetoj Misi, a ne biti svet?

- I nastavlja: svakog ću se dana položiti, držeći se jedne stare odluke, u Rane Boka mog Gospodina!

- Odluči se!

Koliko dobra i koliko zla možeš učiniti!

- Dobra, ako si ponizan i ako se znaš radosno darivati u duhu požrtvovnosti - dobra za tebe i za ljude tvoju braću, za Crkvu, ovu dobru Majku.

- I koliko zla, ako se dadneš voditi svojom ohološću!

Nemoj postati dokoličar, jer – kad si to postao – onda smetaš, pretvaraš se u težak teret za apostolat i, nadasve, u uzrok boli Srcu Kristovom!

Nemoj se prestati baviti apostolatom, ne posustaj u nastojanju da radiš na najbolji mogući način, ne zanemaruj pobožnosti.

- Ostalo, učinit će Gospodin.

Od vremena do vremena s dušama treba postupati kao što se radi sa žeravom u ognjištu: željeznim žaračem se promiješa kako bi se uklonila troska, ono što najviše iskri, ali je uzrok gašenja vatre ljubavi Božje.

Ići ćemo k Isusu, do Svetohraništa, da ga upoznamo, usvojimo njegov nauk, kako bismo ovom hranom nahranili duše.

Kad ti je Gospodin u duši i uživaš opijen njegovom Ljubavlju, obećaj mu da ćeš uložiti napor i promijeniti pravac svog života u svemu što bude trebalo, kako bi Ga ponio mnogima koji ga ne poznaju, koji nemaju ideala; koji, nažalost, hodaju zemljom kao životinje.

“Gdje je ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog”, pjeva liturgijski hvalospjev. Po tome je ona duša zabilježila: “Bratska je ljubav veliko i čudesno blago, koja nije ograničena nekom povremenom utjehom – ponekad je i ona jako važna - nego posreduje sigurnost da nam je Bog blizu, očituje se u ljubavi onih koji nas okružuju i našoj prema njima”.

Bježi od zabave! Neka tvoj život bude prokušan Bogom, jer svetost prolazi nezapažena, premda ispunja djelotvornošću.

Pomaži tako da te se ne zapazi, bez pohvale, da te nitko ne vidi…, kako bi, nezapažen, poput soli, začinio okruženje u kojem boraviš; i doprinio da sve bude – zahvaljujući tvom kršćanskom osjećaju – prirodno, prijazno i ugodno.

Da bi ovaj naš svijet potekao koritom kršćanstva – jedinim vrijednim truda – moramo s ljudima živjeti odano prijateljstvo, prethodno utemeljeno na odanom prijateljstvu prema Bogu.

Često si me čuo govoriti o apostolatu “ad fidem”.

Nisam promijenio mišljenje: koje nas čudesno polje rada očekuje u cijelom svijetu s onima koji ne poznaju prave vjere, a ipak su plemeniti, velikodušni i radosni!

Često osjetim želju viknuti na uho mnogih ljudi, muškaraca i žena koji, u uredima i u trgovini, u novinama i u gledalištu, u školama, u prodavaonicama i u rudnicima i poljima, zaštićeni unutarnjim životom i Zajedništvom Svetih, moraju unositi Boga u sva područja, prema poukama Apostola: “Slavite Boga svojim životom i nosite ga uvijek sa sobom”.

Mi koji u srcu nosimo Kristovu istinu, moramo ovu istinu posaditi u srce, u glavu i u živote drugih ljudi. Suprotno tome bila bi ugoda, lažna taktika.

Razmisli još jednom: Je li Krist tražio dopuštenje od tebe da ti nastani dušu? – Ostavio ti je slobodu da ga nasljeduješ, ali On te prvi tražio, jer je tako želio.

Djelima služenja možemo Gospodinu pripremiti još veće slavlje od onoga kada je ulazio u Jeruzalem… Jer neće se ponoviti ni prizori s Judom, ni oni s Maslinske gore, niti iz tamne noći… Postići ćemo da svijet izgara u plamenu vatre što ju je On došao donijeti na svijet!… I svijetlo Istine – naš Isus – prosvijetlit će nam razum u onom danu bez kraja.

Ne boj se! Ti, kao kršćanin, imaš pravo i dužnost izazivati zdravstvenu krizu duša, kako bi doveo njihov život pred lice Božje.

Moli za cijeli svijet, za ljude svih rasa, svih jezika i svih religija; za ljude koji imaju nejasnu ideju o religiji, i za one koji ne poznaju vjere.

- Ovaj će žarki zanos za dušama, kao vjeran i jasan znak da ljubimo Isusa, učiniti da Isus dođe.

Kako su im oči sjajile dok su pričali o radu s dušama u dalekim zemljama. Doimalo se kao da su pripravni preskočiti ocean jednim skokom. I doista, svijet je jako malen kada je Ljubav velika.

Ni prema kojoj duši – ni prema jednoj, ne možeš biti ravnodušan.

Jedan Kristov učenik nikada neće ovako misliti: “Ja nastojim biti dobar, a ostali, ako to žele…, neka idu u pakao.”

Ovo nije ljudsko ponašanje, niti je u skladu s ljubavlju Božjom, niti s ljubavlju kojom moramo ljubiti bližnje.

Kada jedan kršćanin razumije i živi katoličanstvo, kada uviđa da je hitno naviještati Radosnu Vijest spasenja svim stvorenjima, zna – kako uči Apostol – da mora postati “sve svima, za spasenje sviju”.

Moraš voljeti ljude, svoju braću, do te mjere da ti čak i njihovi nedostaci – ako nisu uvreda Bogu – tako ne izgledaju. Ako ljubiš samo ono dobro što vidiš u drugima – ako ne znaš razumjeti, opravdati, oprostiti - sebičnjak si.

Ne smiješ uništavati, svojim nemarom ili lošim primjerom, duše ljudi, svoje braće.

- Odgovoran si – unatoč svojim sklonostima! – za kršćanski život svog bližnjeg, za duhovni rast u svima, za njihovu svetost!

Fizički daleko, ali svejedno jako blizu svima: jako blizu!… sretan si ponavljao.

Bio si zadovoljan, zahvaljujući zajedništvu ljubavi, o čemu sam ti govorio, a što moraš stalno, bez posustajanja, oživljavati.

Pitaš me što moraš učiniti da se onaj tvoj prijatelj ne osjeća osamljenim.

- Ponovit ću ti ono što sam ti uvijek govorio jer imamo na raspolaganju veličanstveno oružje koje sve riješava: molitva. Prije svega, molitva. Zatim učini za njega ono što bi želio da tebi učine, u istim prilikama.

- Bez da ga se ponizi, treba mu pomoći da mu postane lako ono što doživljava teškim.

Stavi se uvijek u kožu svog bližnjega: tako ćeš mirno prilaziti problemima i raspravama, nećeš se uznemiravati, bit ćeš pun razumijevanja, znat ćeš opravdati, opomenut ćeš kada i kako bude nužno, i ispunit ćeš svijet ljubavlju.

Ne može se popuštati po pitanjima vjere: ne zaboravi, međutim, da, za izricanje istine, nema potrebe ni prema kome se loše odnositi.

Kad je za dobro bližnjega, ne smiješ šutjeti, ali govori ljubazno, bez pretjerivanja i bez srdžbe.

Nemoguće je objašnjavati događaje i nauk bez priziva na osobe... koje nemoj suditi: “Qui iudicat Dominus est” – Bog je onaj koji sudi.

- Neka te, dakle, ne brine ako ponekad naiđeš na sugovornika bez ispravne savjesti, koji – iz zle namjere ili nedostatka kriterija – mrmlja na tvoje riječi.

Ima bijednika kojima smeta dobro koje ti činiš, kao da dobro više ne bi bilo dobro jer ga nisu oni učinili ili nadzirali…

- Neka ti ovo nerazumijevanje ne služi kao izlika za popuštanje u radu. Upravo sada postavi sebi još veće zadatke: kada ne dobivaš odobravanje na zemlji, s većim priznanjem tvoj rad dosiže Nebo.

Ponekad se pedeset posto posla rasipa u međusobnim borbama, koje se temelje na nedostatku ljubavi, na pričama i svađama među braćom. S druge strane se dvadeset i pet posto posla utroši u izgradnju zgrada koje apostolatu ne trebaju. Nikada se ne smije dopuštati mrmljanje, niti se smije gubiti vrijeme u gradnji mnogih kuća, i tako će ljudi biti apostoli sto posto.

Moli za svećenike, sadašnje i buduće, da uistinu, svakim danom sve više i bez razlike, ljube ljude, svoju braću, i da se znaju ljubiti među sobom.

Dok mislim na svećenike cijelog svijeta, pomozi mi u molitvi za plodnost njihovog apostolata.

- Svećeniče, brate moj, uvijek govori o Bogu, jer ako si njegov, neće biti dosade u tvojim razgovorima.

Propovijedanje, propovijedanje Krista “Raspetoga”, to je riječ Božja.

Svećenici se moraju pripremiti što je moguće bolje prije nego preuzmu tako božansku službu, sa ciljem spašavanja duša.

Laici trebaju slušati s posebnim poštovanjem.

Svidjelo mi se što je rekao onaj svećenik: “Propovijedaj svom dušom… i cijelim tijelom”.

Ovako moli, dušo apostolova: Gospodine, nauči me “pritijesniti” ljude i u svima izazvati požare Ljubavi, da budu jedinstven pokretač našeg djelovanja.

Mi katolici moramo ići kroz život kao apostoli: sa svjetlom Božjim, s Božjom soli. Bez bojazni, prirodno, ali s takvim nutarnjim životom, s takvom povezanošću s Bogom, da možemo svijetliti, izbjeći pokvarenost i tamu, kako bismo dijelili plodove smirenosti i djelotvornosti kršćanskog nauka.

Izišao je sijač sijati, raspršiti sjeme po svim raskrižjima svijeta… - Blagoslovljen rad, naš rad!: učiniti da, u svim okolnostima mjesta i vremena, riječ Božja pusti korijenje, proklija i donese plodove.

“Dominus dabit benignitatem suam et terra nostra dabit fructum suum” – Gospodin će dati svoj blagoslov, i zemlja će uroditi svojim plodom.

- Da, ovaj je blagoslov početak svakog dobrog ploda, nužno ozračje da bi, u ovom našem svijetu, mogli odnjegovati svece, muškarce i žene Božje.

- “Dominus dabit benignitatem” – Gospodin će dati svoj blagoslov. – Ali, pazi dobro, odmah potom On nam ukazuje da očekuje naš plod – tvoj, moj – i to ne neki nerazvijeni plod, ispod mjere, jer se nismo znali darovati; očekuje obilje, jer nas ispunja blagoslovom.

Svoj si poziv vidio kao one čahure u kojima je sjemenje. Doći će i trenutak otvaranja, i istovremeno će uroditi višestrukim rodom.

Usred mnoštva ljudi – sve nas duše zanimaju – moraš biti kvasac i, uz pomoć božanske milosti i uz tvoju osobnu suradnju, djelovati posvuda kao kvasac koji daje kakvoću, okus, obujam, kako bi kruh Kristov mogao nahraniti druge duše.

Neprijatelji Isusovi – i neki koji se nazivaju njegovim prijateljima – zaštićeni oklopom ljudske znanosti, s mačem moći u ruci, smiju se kršćanima, kao što se Filistejac smijao Davidu, omalovažavajući ga.

I danas će na zemlju pasti Golijat mržnje, prijetvornosti, bahatosti, laicizma, ravnodušnosti… a onda, kada bude svrgnut ogromni lutak lažnih ideologija zahvaljujući naizgled slabašnom oružju kršćanskog duha – molitvi, pokori, radu - skinut ćemo s njega oklop njegovih lažnih ideologija, kako bismo ljude, našu braću, obukli pravim naukom kršćanske kulture i života.

U borbi protiv Crkve spletkare mnoge organizacije – ponekad ruku pod ruku s onim takozvanim dobrima – koji bune narod preko novina, brošura, satira, kleveta, verbalnom propagandom. Onda povuku za sobom kamo hoće: čak do pakla. Umišljaju da je mnoštvo bezlično, kao da osobe nemaju duše…, i vrijedni su žaljenja.

Ali, jer osobe imaju dušu, treba ih iščupati iz pandži ovih organizacija zla i staviti u služenje Bogu.

Jedan značajan postotak ljudi koji primaju sakramente čita loše štivo…

Mirno i s ljubavlju Božjom moramo moliti i poučiti ih da ne čitaju ovu đavolsku kartušinu koju, kako kažu – jer se stide - kupuju njihovi iz obitelji, premda možda baš oni to čine.

Brani istinu, s ljubavlju i čvrsto, kada su posrijedi Božje stvari. Vježbaj se u svetoj drskosti razotkrivanja zabluda, koje su ponekad i malene zamke; drugi put su mrska dokazivanja ili pretjerano neznanje; a obično su izraz nemoći ljudi koji ne mogu podnijeti plodnost riječi Božje.

U časovima potpune izgubljenosti, kada zazivaš Gospodina – za duše koje njemu pripadaju! - izgleda kao da te ne čuje, kao da je gluh na tvoje zazive. Dolaziš čak dotle da pomisliš kako je uzaludan tvoj apostolat.

- Ne brini se! Nastavi raditi jednakom radošću, istim titrajima, istim žarom. – Dopusti mi da budem uporan: kada se za Boga radi, ništa nije neplodno!

Sinko moj: sva mora svijeta su naša, i upravo ondje gdje je teško loviti, lov je još potrebniji.

svojim kršćanskim naukom, cjelovitim životom i dobro obavljenim poslom, moraš pružiti, u vršenju svog zanimanja, u obavljanju uredskih obaveza, dobar primjer onima koji te okružuju: rodbini, prijateljima, kolegama, susjedima, učenicima… - Ne možeš biti šeprtlja.

Zbog svog prijateljstva s Kristom, dužan si donijeti ploda.

- Takvog ploda kojim se taži glad duša kad god ti se približe, u poslu, u suživotu, u obiteljskom krugu…

Radosnim i velikodušnim vršenjem svojih dužnosti, zadobit ćeš također obilje milosti od Gospodina za druge duše.

Potrudi se u svijet unijeti svoj kršćanski duh, kako bi bilo mnogo prijatelja Križa.

Osim njegove bogate i djelotvorne milosti, Gospodin ti je dao glavu, ruke, razumske sposobnosti, kako bi oplodio svoje darove.

Bog želi neprestano činiti čuda – oživljavati mrtve, dati sluh gluhima, vid slijepima, ozdravljati sakate… - posredstvom svog posvećenog rada, preobraženog u dragu žrtvu Bogu i korisnu za duše.

Onog dana kad više ne budeš gledao kako druge približiti Bogu – ti, koji uvijek moraš biti usijana žerava – pretvorit ćeš se u komadić ugljena dostojan prezira, ili u hrpicu pepela koju raznese jedan dah vjetra.

- Moraš nositi vatru, moraš biti nešto što gori, što isijava, što izaziva plamenove ljubavi Božje, vjernosti, apostolata.

Zazovi Presvetu Djevicu. Uporno traži da ti se uvijek pokaže kao tvoja Majka: “Monstra te esse Matrem!”, i da ti isprosi, milošću njenog Sina, jasnoću ispravnog nauka u tvom razumu, ljubav i čistoću srca, kako bi znao doći Bogu i donijeti mu mnoge duše.