ZANOSNI ŽAR

Djeca Božja.- Nositelji jedincatog plamena koji može osvijetliti zemaljske puteve duša, jedinstvenog sjaja, u kojem nikada neće zavladati mrak, ni sjena ni polutama.

- Bog se nama služi kao bakljom, da bi ovo svijetlo svijetlilo...O nama ovisi da mnogi ne ostanu u tami, već da hode putevima koji vode do života vječnoga.

- Bog je moj Otac! - Ako to razmatraš, nećeš se odvojiti od ove utješne misli.

- Isus je moj dragi Prijatelj (još jedno čudesno otkriće) koji me ljubi svom božanskom ludošću svojega Srca.

- Duh Sveti je moj Tješitelj koji me čitavim mojim putem vodi.

Dobro promisli. - Ti si Božji... i Bog je tvoj.

Oče moj - tako mu se obraćaj, s povjerenjem! - koji si na Nebesima, pogledaj me samilosnom Ljubavlju i učini da ti uzvratim.

- Razmekšaj i zapali moje kameno srce, spali i pročisti moje neumrtvljeno tijelo, ispuni moj um vrhunaravnim svjetlima, učini da moj jezik naviješta Ljubav i Slavu Kristovu.

Krist, koji je uzišao na Križ raskriljenih ruku, činom Vječnog Svećenika, računa na nas - koji smo ništa! - kako bismo "svim" ljudima donijeli plodove njegovog Otkupljenja.

Rado počivamo, Gospodine, na tvojim ranjenim rukama. Čvrsto nas drži! Stisni nas! Iscijedi iz nas svu zemaljsku ništavost, da se pročistimo, da se zapalimo, da se napojimo tvojom Krvlju!

- I zatim, baci nas daleko, daleko u žetvu, u sjetvu svakim danom sve plodniju, iz Ljubavi prema Tebi.

Ne boj se, ne strahuj, ne iščuđuj se i ne zavaravaj lažnom razboritošću.

Poziv na izvršenje Božje Volje - pa i samo zvanje - dolazi iznenada, kao kod Apostola: pronaćiKrista i slijediti njegov zov…

- Nijedan nije oklijevao: upoznati Krista i slijediti ga bješe jedno te isto.

Stiže nam dan spasa, vječnosti. Još jednom se čuju pozivi Božanskog Pastira, njegove nježne riječi: “Vocavi te nomine tuo” – pozvah te tvojim imenom.

Kao majka naša, On nas imenom zove. Štoviše: nježnim nadimkom, obiteljskim. – Dolje, u intimnosti duše, zove, i treba odgovoriti: “Ecce ego, quia vocasti me” – evo me, jer si me pozvao, ovog puta odlučan da ne dopustim vremenu da poput vode proteče preko oblutaka ne ostavivši traga.

Živi zajedno s Kristom. Trebaš biti u Evanđelju poput jednog od likova koji živi s Petrom, Ivanom, Andrijom... jer Krist i sada živi: "Iesus Christus, heri et hodie, ipse et in saecula!" - Isus Krist živi, danas kao jučer: On je isti u vijeke vjekova.

Gospodine, učini da tvoji sinovi budu živa žerava, ali takva kojoj se jezičci plamenova ne vide izdaleka. Žerava koja će zapaliti iskru vatre u svakom srcu koje joj se približi...

Ti ćeš učiniti da se ova iskra razgori u plamen: tvoji Anđeli - to znam, vidio sam - jako su spretni u rasplamsavanju žerave koja tinja u srcima... a srce bez pepela može biti samo tvoje.

Misli na ono što govori Duh Sveti i ispuni se udivljenjem i zahvalnošću: "Elegit nos ante mundi constitutionem" - izabrao nas je, prije negoli je svijet stvoren, "ut essemus sancti in conspectu eius" - da budemo sveti pred njim.

- Biti svet nije lako, ali nije niti tako teško. Biti svet znači biti dobar kršćanin: naličiti Kristu. - Tko više Kristu sliči, više je kršćanin, više je Kristov, više je svet.

- A koja sredstva imamo? - Ista ona koja su imali prvi vjernici, oni koji vidješe Krista, i koji su naslućivali o njemu preko priča Apostola ili Evanđelista.

Koliko samo duguješ svom Ocu - Bogu - Dao ti je postojanje, razum, volju... dao ti je milost: Duha Svetog; Isusa, u Hostiji; božansko posinjenje; Presvetu Djevicu, Majku Božju i Majku našu; dao ti je mogućnost sudioništva na Svetoj Misi i podjeljuje ti oprost tvojih grijeha, njegov oprost, toliko puta!; dao ti je neizmjerne darove, od kojih su neki izvanredni...

- Reci mi, sinko: kako si odgovorio? kako uzvraćaš?

Ne znam kako je s tobom ... no ja ti trebam povjeriti svoje unutarnje osjećaje, dok čitam riječi proroka Izaije: "Ego vocavi te nomine tuo, meus es tu!" - Ja sam te zazvao, doveo sam te u svoju Crkvu, ti si moj! Bog mi kaže da sam njegov! To je kao da poludiš od Ljubavi!

Pazi dobro: na svijetu je puno muškaraca i puno žena, i Učitelj ne propušta pozvati nijedno od njih.

Poziva ih na jedan kršćanski život, na život svetosti, na život izabranih, na život vječni.

Krist je zbog tebe i za tebe trpio, da bi te otrgnuo od ropstva grijeha i nesavršenosti.

U ovim vremenima nasilja, grube, divlje seksualnosti, moramo se pobuniti. Ti i ja smo pobunjenici: nećemo se dati zavesti duhom vremena, nećemo biti životinje.

Želimo se ponašati kao djeca Božja, kao muškarci i žene koji imaju pouzdanja u svog Oca, koji je na Nebesima i koji nam želi biti neizmjerno blizak - iznutra - svakome od nas.

Često razmatraj: katolik sam, sin Crkve Kristove. Učinio je da se rodim u «njegovom» ognjištu, bez ikakve moje zasluge.

- Koliko li ti dugujem, Bože moj!

Podsjetite svakoga - a posebice mnoge očeve i mnoge majke obitelji koji za sebe kažu da su kršćani - da je "zvanje", poziv Božji, da je milost Božja, izbor božanske dobrote, razlog za sveti ponos, za radosno služenje svima poradi ljubavi Kristove.

Ponovi za mnom: nije, za roditelje, žrtva što im Bog traži djecu; i nije, za onoga koji je pozvan od Gospodina, žrtva nasljedovati ga.

Naprotiv, neizmjerna je čast, veliki i sveti ponos, znak naklonosti, izuzetna ljubav koju je Bog u jednom određenom trenutku iskazao, ali koja je od vječnosti bila u njegovu naumu.

Budi zahvalan svojim roditeljima jer su ti podarili život, kako bi mogao postati dijete Božje. - I budi još zahvalniji ako su prvo sjeme vjere, pobožnog života, tvog kršćanskog puta ili pak tvog zvanja, oni posijali u tvoju dušu.

Mnoge te osobe okružuju i ti ne smiješ sebi dopustiti da bi bio kakva zapreka njihovom duhovnom dobru, njihovoj vječnoj sreći.

Dužan si biti svet: ne iznevjeriti Boga koji te je izabrao; a niti ova stvorenja koja mnogo očekuju od tvog kršćanskog života.

Zapovijed ljubavi prema roditeljima je prirodnog prava i božanskog pozitivnog prava, i ja sam je oduvijek nazivao "preslatkim propisom".

-Ne zanemaruj dužnost ljubavi prema svojim roditeljima svakim danom ih sve više ljubi, žrtvuj se za njih, preporuči ih Bogu i budi zahvalan za svako dobro koje im duguješ.

Moraš biti kako je to želio Učitelj - uključen u ovaj svijet u kojem nam je živjeti i u sve djelatnosti ljudske – kao sol i svjetlost. Svjetlost, koja prosvjetljuje umove i srca; sol, koja daje okus i čuva od kvarenja.

Stoga, ako ti nedostaje apostolskog poleta, postat ćeš bljutav i beskoristan, iznevjerit ćeš druge i tvoj će život biti besmislen.

Jedan prljav i gadan val - crven i prljavo zelen - pokušava potopiti zemlju, pljujući svoju ogavnu pljuvačku po Križu Otkupiteljevu...

A On želi da se iz naših duša uzdigne jedan drugi val - snažan i bijel, kao desnica Gospodnja - koji bi, svojom čistoćom, potopio trulež svakog materijalizma i koji bi neutralizirao pokvarenost koja je preplavila svijet: ovo - i drugo još - zadatak je sinova Božjih.

Mnogi se, da bi se opravdali, pitaju: - Ali zašto bih se ja miješao u život drugih?

- Jer si dužan, ukoliko si kršćanin, miješati se u život drugih da bi im služio!

- Zato jer se Krist umiješao u tvoj život, i u moj!

Ako si drugi Krist, ako se ponašaš kao sin Božji, onda tamo gdje jesi zapali vatru. Krist čini da gori, ne pušta srcu da bude ravnodušno.

Zlo je što nakon dvije tisuće godina ima tako malo na svijetu onih koji se zovu kršćanima. I što je, među onima koji se nazivaju kršćanima, tako malo onih koji žive istinski Kristov nauk.

Vrijedno je uložiti čitav život: raditi i trpjeti za Ljubav, za ostvarenje planova Božjih, za suotkupljenje.

Vidim tvoj Križ, moj Isuse, i uživam tvoju milost, jer je nagrada tvoje Kalvarije za nas bio Duh Sveti...I ti mi se daješ, svakog dana, zaljubljen – kao lud! - u Svetoj Hostiji...I učinio si me sinom Božjim, i dao si mi svoju Majku.

Ne dostaje mi zahvala, moje misli drugamo žure: Gospodine, Gospodine, toliko duša daleko od tebe!

Njeguj u svom životu goruću želju za apostolatom, da bi ga upoznali... i da bi ga uzljubili... i osjetili se ljubljeni!

Ponekad - često si me čuo o tome tumačiti - se govori o ljubavi kao da bi bila jedna pobuda za vlastitim zadovoljenjem, ili neko jednostavno sredstvo za sebičnim upotpunjenjem vlastite osobnosti.

- Uvijek sam ti govorio da nije tako: prava ljubav zahtijeva da se iziđe iz sebe samih, da se daruje. Istinska ljubav u sebi nosi radost: takvu radost koja ima korijenje u obliku Križa.

Bože moj: kako je uopće moguće da stojim pred Raspelom, a da ne kriknem od boli i od ljubavi?

Zapanjuje te velikodušnost Božja: postade Čovjekom da bi nas otkupio, da bismo se ti i ja - bezvrijedni, priznaj to! - mogli Njemu obratiti s povjerenjem.

O Isuse... osnaži naše duše, poravnaj put i, iznad svega, opij nas Ljubavlju! Preobrazi nas u žive krijesnice kako bismo zapalili zemlju božanskom vatrom koju si Ti donio.

Približiti se malo više Bogu znači biti raspoloživ za jedno novo obraćenje, za jedno novo ispravljanje, za pažljivo osluškivanje njegovih nadahnuća - svete želje koje čini da proklijaju u našim dušama – i za njihovo ostvarivanje u životu.

Čime se hvastaš? - Sav poticaj koji te pokreće od Njega je. Po tome se ravnaj.

Kakav obzir, kakvo poštovanje, kakvu naklonost moramo iskusiti za svaku pojedinu dušu, prema očitoj činjenici da je Bog ljubi kao nešto svoga.

Čežnja: kad bismo barem tako koristili dane što nam ih Bog daje, samo da bismo mu se svidjeli.

Poželim da se ponašaš poput Petra i Ivana: u molitvi, u razgovoru s Isusom, govoriti o potrebama svojih prijatelja, svojih drugova... i zatim, svojim primjerom, moći im reći: "Respice in nos!" - ugledajte se u mene!

Kada se neku osobu jako ljubi, onda se priželjkuje znati sve što se na nju odnosi.

- Razmišljaj: žeđaš li za spoznajom o Kristu? Jer...ovo je mjera tvoje ljubavi.

Laže - ili griješi - onaj koji kaže da smo mi svećenici sami: nitko to nije manje od nas, jer smo u neprestanom društvu s Gospodinom s kojim se moramo neprekidno zadržavati.

- Zaljubljeni smo u Ljubav, u Začetnika Ljubavi!

Osjećam se poput siromašne ptičice koja, navikla letjeti tek od stabla do stabla ili, najviše, do balkona trećeg kata... jednom samo odvaži se poletjeti do krova jedne kućice, koja i ne bijaše baš neboder...

Kad, eto, jedan orao zgrabi našeg junaka - zamijenio ga je s ptićem iz svoje vrste - i, među njegovim snažnim pandžama, uspinje se ptičica, penje vrlo visolo, preko planina zemaljskih i snježnih vrhunaca, povrh oblaka bijelih i plavih i ružičastih, još u visinu, sve dok ne ugleda licem u sunce...I tada orao, oslobodivši je, reče ptičici: - Naprijed, leti!

- Gospodine, da se više nikad ne vratim prizemnom letu! Da zasvagda budem osvijetljen zrakama božanskog Svjetla - Kristom - u Euharistiji; da se moj let ne prekine, sve dok ne pronađem odmor u tvom Srcu!

Ovako je završavao molitve onaj naš prijatelj: "Ljubim Volju svog Oca: stoga, u potpunom predanju, neka me On ponese kako i kamo hoće".

Moli Oca, Sina i Duha Svetoga, i svoju Majku, da ti pomognu da se spoznaš i oplačeš sve prljavštine koje te priječe i koje su ostavile - jao - tolike naslage...

- A ujedno, i bez da se udaljiš od takva razmišljanja, reci mu: daj mi, Isuse, takvu Ljubav da bude vatra pročišćenja, u kojoj će se moja bijedna put, moje bijedno srce, moja bijedna duša, moje bijedno tijelo istrošiti, očistivši se od svih zemaljskih ništavosti...Zatim, moje već ispražnjeno ja, ispuni sobom: da se ni na šta zemaljsko ne navežem; da me uvijek Ljubav sačuva.

Za sebe nemoj ništa željeti, ni dobra, ni zla: poželi samo, za sebe, ono što ti Bog želi.

Što god bilo, jer dolazi od njegove ruke, od ruke Božje, ma kako izgledalo zlo u očima ljudi, tebi, s Božjom pomoći, izgledat će dobro, jako dobro, i reći ćeš, sve uvjereniji: "Et in tribulatione mea dilatasti me...et calix tuus inebrians, quam praeclarus est!" - u nevolji sam se radovao...kako divan je tvoj kalež...koji opija čitavo moje biće!

Potrebno je prinijeti Gospodinu Abelovu žrtvu. Žrtvu od mlada i lijepa mesa, najbolje od stada: mesa zdrava i sveta; od srdaca koji samo jedno ljube: Tebe, Bože moj!; od umova oblikovanih temeljitim učenjem koji će se znati podložiti tvojoj Mudrosti; od dječjih duša, koje neće misliti ni na što drugo doli da ti ugode.

- Primi, već od sada, Gospodine, ovu, milinom mirisnu, žrtvu.

Treba se znati darivati, izgarati pred Bogom poput svjetiljke koja se meće na svijećnjak da bi svijetlila ljudima uronjenima u tamu; kao žižak svjetla koji izgara blizu oltara, i koji se, svijetleći, do kraja potroši.

Gospodin - Učitelj Ljubavi - je ljubomoran u ljubavi i traži sve od nas, svu našu naklonost. On očekuje da mu prinesemo sve što imamo, slijedeći put koji je zacrtao za svakoga.

Bože moj, vidim da te neću prihvatiti kao mog Spasitelja, ukoliko te isto tako ne priznam za svoj uzor.

- Jer si htio biti siromašan, učini da uzljubim Sveto Siromaštvo. Moja odluka je, tvojom pomoću, živjeti i umrijeti siromašan, pa i kad bih milijunima raspolagao.

Jako si se uozbiljio kad sam ti u povjerenju rekao: za Gospodina, sve mi izgleda premalo.

Kad bi se barem moglo reći da je obilježje koje označava tvoj život "ljubiti Volju Božju".

Bilo kakav posao, čak najskriveniji, pa i najneznačajniji, prinesen Gospodinu, ima snagu života Božjega!

Budi odgovoran za svoje poslanje: čitavo te Nebo gleda!

Bog te očekuje! - Zbog toga, tamo gdje jesi, moraš se potruditi biti kao on, sjediniti se s Njim, s veseljem, s ljubavlju, sa zanosom, pa makar te snašla neprilika - ili trajne okolnosti - da treba ići protiv struje.

Bog te očekuje...i treba mu tvoja vjernost!

Pisao si: „Čujem kako vičeš, o Kralju moj, živim glasom, koji još danas titra: Ignem veni mittere in terram, et quid volo nisi ut accendatur? - došao sam donijeti vatru na zemlju, i što drugo želim nego da gori?"

I zatim si dodao: „Gospodine, odgovaram ti - sav moj ja - s mojim osjetilima i mojim sposobnostima: Ecce ego, quia vocasti me! - evo me, jer si me zazvao!".

- Neka ovaj odgovor bude tvoja svakodnevnica.

Trebaš imati mjere, jakosti, osjećaja odgovornosti koje mnogi usvajaju s godinama, sa starošću. Sve ćeš ovo doseći kao mlad, ako mi ne izgubiš vrhunaravni osjećaj sinovstva Božjeg: jer On će ti dati, više nego starima, ove uvjete prikladne tvom apostolskom radu.

Uživaš unutarnju radost i mir koji ne bi nizašto promijenio. Bog je ovdje: nema ništa bolje nego izreći Mu svoje muke, kako bi prestale biti muke.

Je li uopće moguće da već mnogo godina - dvadeset stoljeća - Krist djeluje na zemlji, a svijet je u ovakvom stanju? - pitao si me. Je li moguće da ima ljudi koji još uvijek ne poznaju Krista? - navaljivao si.

- Sa sigurnošću sam ti odgovorio: krivnja je naša! - nas koji smo bili pozvani da budemo suotkupitelji i ponekad, možda prečesto, ne odgovaramo Božjoj Volji.

Isusova poniznost: nasuprot tome, koje li moje sramote – mene praha izmetnog - koji sam toliko puta prikrio svoju oholost pod plaštem dostojanstva, pravednosti!... - I tako, kolike sam prilike za nasljedovanje Učitelja izgubio, i nisam uložio s kamatama, jer ih nisam učinio nadnaravnim.

Slatka Majko...dovedi nas do takve ludosti koja će učiniti da i drugi postanu ludi za našim Isusom.

Marijo, Ljubezna Gospo: Neka ljubav, u nama, ne bude lažna vatra varavog svjetla, proizvod leševa u raspadanju...: neka bude istinski oganj koji proždire, koji užiže i izgara sve čega se dotakne.