Pošto prođe subota, vrlo rano, dok je izlazilo sunce, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva majka i Saloma dođoše na grob s miomirisima (Mk 16, 1-2). Kad pogledaše unutra, preplaše se: grob je prazan. U njemu nema Isusova tijela. Mladić u bijeloj haljini reče im: Ne bojte se! Isusa Raspetoga trazite! Non est bic! Surrexit enim sicut dixit - Nije ovdje! Uskrsnu kako reče (Mt 28, 6).

Uskrsnuo je! Isus je uskrsnuo! Nije više u grobu. Smrt je nadvladana Životom!

Javio se svojoj Presvetoj Majci. Javio se i Mariji Magdaleni koja je izvan sebe od sreće. Javio se i Petru i ostalim apostolima. Javio se i tebi i meni, koji smo njegovi učenici, koji smo izvan sebe više nego Marija Magdalena. Što mu sve nismo rekli! ...

Da nikad više nećemo umrijeti po grijehu. Da će naše duhovno uskrsnuće biti trajno prije nego smo završili razmišljanje o Tajni uskrsnuća, poljubio si rane na njegovim nogama ... A ja, koji sam smjeliji, jer se još više osjećam djetetom, priljubio sam svoje usne uz njegovo probodeno srce.