Isus nastoji još poučiti svoje učenike. Rasvjetljuje im um da razumiju Pismo. Oni su svjedoci njegova života, njegovih čudesa, njegove muke, njegove smrti, njegova slavnog uskrsnuća (Lk 24, 45. 48).

Izvede ih prema Betaniji, podiže ruke i blagoslovi ih. Blagoslivljajući ih, rastade se od njih dižući se na nebo (usp. Lk 24, 50) i oblak ga uze njihovim očima (usp. Dj 1, 9).

Isus se vratio k Ocu. Dva čovjeka u bijelim haljinama stadoše uz učenike i rekoše:

»Galilejci, što stojite i gledate u nebo? ...(Dj 1, 11). Petar se s ostalima vrati u Jeruzalem cum gaudio magno - s velikom radosti (Lk 24, 52).

Pravedno je da sav anđeoski kor i sva mnoštva blaženih svetoj ljudskoj naravi Kristovoj u nebu iskazuju poštovanje, da je hvale i da joj se smjerno klanjaju.

A ti i ja smo tužni, i kao siromasi se utječimo Majci Mariji.