I preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost (Mt 17, 2).

Isuse, vidjeti te, govoriti s tobom! Ostati tako, promatrajući te, tonući u tvoju neizmjernu divotu i ne prekinuti nikada, nikada, to razmatranje! O, Kriste, tko bi te ugledao! To bi te ugledao da bi ostao ranjen tvojom ljubavlju!

A glas iz oblaka govoraše: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! (Mt 17, 5).

Gospodine naš, ovdje smo, spremni da čujemo sve što nam želiš reći. Govori nam; osluškujemo tvoj glas. Neka tvoj razgovor, kada padne u našu dušu, zapali našu volju kako bi se žarko odlučila da te sluša.

Vultum tuum, Domine, requiram (Ps 2, 8). Lice tvoje, o Gospodine, ja tražim. Drago mi je zatvoriti oči i misliti na to da će doći trenutak, kada Bog bude htio, kada ću ga moći vidjeti, ne s pomoću zrcala, s pomoću zagonetke ... već licem u lice (usp. 1 Kor 13, 12). Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? (Ps 42, 3).