Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio (Iv 13, 1).

U svijetu je nastala noć jer su stara bogoslužja, drevni znakovi neizmjernoga milosrđa Božjega prema ljudima stajali pred svojim ispunjenjem, slijevajući se u istinsko praskozorje, u novu Pashu. Euharistija je ustanovljena u noći da bi pripravila jutro uskrsnuća.

Isus je ostao u euharistiji zbog ljubavi … zbog tebe.

- Ostao je, premda je znao kako će ga ljudi primati ... i kako ga ti primaš.

- Ostao je da bi se ti njime hranio, da bi posjećivao i pričao mu o sebi, družio se s im u molitvi pokraj svetohraništa i u primanju sakramenta, da se svakim danom sve više u nj zaljubljuješ i učiniš da druge duše - mnoge! - nasljeduju isti put.

Dobro dijete, kako zaljubljeni na ovoj zemlji ljube cvijeće, pismo, sjećanje na ljubljeno! …

- A ti, možeš li uopće zaboraviti da je uvijek pokraj tebe ... On!? - Zar bi mogao zaboraviti ... da ga možeš blagovati?

- Gospodine, da se više nikad ne vratim prizemnom letu! Da zasvagda budem osvijetljen zrakama božanskog Svjetla - Kristom - u euharistiji, da se moj let ne prekine sve dok ne pronađem odmor u tvom Srcu!