Gdje je Isus? Gospo, gdje je Dijete?

Marija plače ... Uzalud smo se žurili ti i ja od jedne skupine putnika do druge ... Nisu ga vidjeli.

Uzalud Josip suzdržava suze. Sad i on plače. I ti ... I ja ...

Ja, koji sam jadno stvorenje, plačem, vičem, vapijem do neba i optužujem samog sebe jer nisam za njim plakao kad sam ga svojom krivnjom bio izgubio.

Isuse, ne želim te nikad više izgubiti ...Prijatelju, sada nas obojicu povezuju nesreća i bol. Povezuje nas grijeh. Uzdišemo čitavim svojim bićem. Iskreno se kajemo i pronalazimo riječi koje se ne mogu i ne smiju zapisati.

Poslije, tri dana poslije, eto utjehe, eto radosti. Pronašli smo Isusa u Hramu kako razgovara s učiteljima Zakona (usp. Lk 2,46). Ostaje obveza kao pečat na tvojoj i mojoj duši: ostaviti sve da bismo mogli služiti nebeskom Ocu.