Pilat reče: Kod vas je običaj da vam o blagdanu pustim jednog sužnja iz tamnice. Koga da pustim? Barabu, razbojnika koji je uhvaćen zbog ubojstva? Ili Isusa? (usp. Mt 27, 17). Smakni ovoga, a pusti nam Barabu, viče mnoštvo, nahuckano od starješina (Lk 23, 18). Tada ih upita Pilat: Što ću učiniti s Isusom koji se zove Krist? Mnoštvo urla: Crucifige eum - Raspni ga! (usp. Mk 15, 14).

Pilat ih upita treći put: Ta što je on zla učinio? Ne nalazim na njemu ništa čime bi zaslužio smrt (usp. Lk 23, 22).

Vika, urlanje mnoštva sve su veći: Raspni ga! Raspni! (Mk 15, 14). Da bi udovoljio mnoštvu, Pilat pušta Barabu, razbojnika, a Isusa dade bičevati.

Privezan za stup ... prekriven ranama ...

Udarci biča pljušte po njegovu izmrcvarenom tijelu, po njegovu neokaljanom tijelu koje trpi zbog tebe i tvojih grijeha ... Još više udaraca. Još više bjesnila. I još više ...

To je vrhunac ljudske okrutnosti.

Kad se mučitelji konačno umoriše, odvezaše Isusa ... Kristovo tijelo je iscrpljeno, podliježe bolu i pada na zemlju poput crva, izmučeno, isprebijano.

Ti i ja smo zanijemjeli. Riječi su suvišne. Pogledaj ga, promatraj ga i ne žuri se dalje...

A poslije svega ovoga ... zar je moguće da se još uvijek bojiš pokore?