Otajstva svjetla

Papa Ivan Pavao II., u svojem apostolskom pismu Rosarium Virginis Mariae ukazao je na to da se, prema kristološkom značenju ove marijanske pobožnosti, tradicionalnim otajstvima krunice treba nadodati pet novih otajstava, koje je nazvao »otajstva svjetla«.

Komentari o ovim otajstvima nisu se nalazili u knjižici Gospina krunica, budući da je ono napisano 1931. godine, ali sveti Josemaría ih je za vrijeme svojega života razmatrao i s ljubavlju o njima propovijedao, kao i o svakom dijelu evanđelja. Kako bi se čitatelju olakšalo cjelovito razmatranje Gospine krunice, za ovaj su dodatak izabrani neki od mnogih tekstova osnivača Opusa Dei.

Bit ćemo vjerni duhu autora Gospine krunice ako se svaki put kada molimo radosna, svjetlosna, žalosna i slavna otajstva sjedinimo s nakanama Petrova nasljednika, Rimskoga biskupa. Omnes cum Petro ad lesum per Mariam!

Rim, 14. veljače 2003.

+Javier Echevarría

Prelat Opusa Dei

Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. (...). I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!« (Mt 3, 13.17).

Krštenjem je naš Bog Otac zaposjeo naš život, sjedinio ga sa životom Kristovim i poslao nam Duha Svetoga.

Snaga i moć Božja osvjetljuju lice zemlje.

Učinimo da gori svijet u plamenu vatre koju si donio na zemlju! ... I svjetlo tvoje istine, Isuse naš, prosvijetlit će umove, jednoga dana bez kraja.

Čuo sam te kako vičeš, Kralju moj, živim glasom koji još uvijek odzvanja: Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo? (Lk 12, 49) - I odgovaram - ja čitav - svojim čuvstvima i svojom moći: Ecce ego: quia vocasti me!

Gospodin je u toju dušu stavio neizbrisivi pečat, po krštenju: ti si dijete Božje.

Dijete, zar ne izgaraš od želje da ga svi uzljube?

Među mnogobrojnim gostima na jednoj od onih bučnih seljačkih svadbi Marija primjećuje da nestaje vina (usp. Iv 2, 3). Ona to primjećuje jedina, i to odmah. Kako su nam bliski ti događaji iz Kristova života! Veličina Božja nazočna je u samoj svakodnevici i u svemu uobičajenom. Svakoj ženi, a osobito pažljivoj domaćici, pristaje primijetiti ako što ponestane, pripaziti na sve one sitnice koje ljudski život čine ugodnim. I upravo to nalazimo kod Marije.

- Što god vam rekne, učinite! (Iv 2, 5). Implete bydrias (Iv 2, 7), napunite posude, i čudo nastaje. Upravo tako, jednostavno. Sve uobičajeno. Oni ispunjaju svoju dužnost. Voda je bila na dohvatu ruke. To je prva manifestacija Gospodinova božanstva. Ono najobičnije pretvara se u nešto izvanredno, u nadnaravno, ako zaista želimo ispuniti ono što nas Bog moli.

Želim u tvoje velikodušne ruke, Gospodine, staviti brigu o svemu što je moje. U ušima ti već odzvanjaju riječi naše Majke -tvoje majke! - kao u Kani: nemaju! ...

Ako nam je vjera slaba, utecimo se Mariji. Nakon čuda na svadbi u Kani, koje je Krist napravio po Marijinoj zamolbi, učenici njegovi povjerovaše u njega (Iv 2, 11). Naša Majka uvijek zagovara svoga Sina da nas posluša i pokaže nam se, tako da možemo reći: Ti si Sin Božji.

- Daj mi, o Isuse, ovu vjeru koju uistinu želim. Majko moja i Gospo moja, Marijo Presveta, učini da vjerujem!

- Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!

(Mk 1, 15).

Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše (Mk 2, 13).

Isus ugleda čamce na obali i uđe u jedan od njih. Kako prirodno ulazi Isus u čamac svakoga od nas!

Kada se približuješ Gospodinu, pomisli da se on uvijek nalazi blizu tebe i u tebi: kraljevstvo je Božje među vama! (Lk 17, 21).

Naći ćeš ga u svom srcu.

Krist treba ponajprije vladati u našoj duši. Da bi on vladao u mojoj duši, potrebno mi je obilje njegove milosti. Jedino će se tako sve promijeniti u jedan Hosana, poklik radosti Kristu mojemu Kralju: svaki, pa i zadnji kucaj srca, svaki uzdah, čak i svaki letimičan pogled, svaka jednostavna riječ, svaki pojedini osjećaj.

Duc in altum. - Izvezi na pučinu. Odbaci taj kukavički pesimizam. Et laxate retia vestra in capturam - I baci svoje mreže za lov.

Moramo vjerovati u ove Gospodinove riječi: zakoračiti u čamac, zgrabiti vesla, podignuti jedra i isploviti na to more svijeta, koje nam Krist daje kao baštinu.

Et regni eius non erit finis - I njegovu kraljevstvu neće biti kraja!

-Zar se ne raduješ raditi za takvo kraljevstvo?

(Zapisi iz propovijedi, 19. Ožujka 1960. i 1. siječnja 1973. Susret s Kristom, 181; Put, 792; Susret s Kristom, 159; Put, 906.)

I preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost (Mt 17, 2).

Isuse, vidjeti te, govoriti s tobom! Ostati tako, promatrajući te, tonući u tvoju neizmjernu divotu i ne prekinuti nikada, nikada, to razmatranje! O, Kriste, tko bi te ugledao! To bi te ugledao da bi ostao ranjen tvojom ljubavlju!

A glas iz oblaka govoraše: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga! (Mt 17, 5).

Gospodine naš, ovdje smo, spremni da čujemo sve što nam želiš reći. Govori nam; osluškujemo tvoj glas. Neka tvoj razgovor, kada padne u našu dušu, zapali našu volju kako bi se žarko odlučila da te sluša.

Vultum tuum, Domine, requiram (Ps 2, 8). Lice tvoje, o Gospodine, ja tražim. Drago mi je zatvoriti oči i misliti na to da će doći trenutak, kada Bog bude htio, kada ću ga moći vidjeti, ne s pomoću zrcala, s pomoću zagonetke ... već licem u lice (usp. 1 Kor 13, 12). Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? (Ps 42, 3).

Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio (Iv 13, 1).

U svijetu je nastala noć jer su stara bogoslužja, drevni znakovi neizmjernoga milosrđa Božjega prema ljudima stajali pred svojim ispunjenjem, slijevajući se u istinsko praskozorje, u novu Pashu. Euharistija je ustanovljena u noći da bi pripravila jutro uskrsnuća.

Isus je ostao u euharistiji zbog ljubavi … zbog tebe.

- Ostao je, premda je znao kako će ga ljudi primati ... i kako ga ti primaš.

- Ostao je da bi se ti njime hranio, da bi posjećivao i pričao mu o sebi, družio se s im u molitvi pokraj svetohraništa i u primanju sakramenta, da se svakim danom sve više u nj zaljubljuješ i učiniš da druge duše - mnoge! - nasljeduju isti put.

Dobro dijete, kako zaljubljeni na ovoj zemlji ljube cvijeće, pismo, sjećanje na ljubljeno! …

- A ti, možeš li uopće zaboraviti da je uvijek pokraj tebe ... On!? - Zar bi mogao zaboraviti ... da ga možeš blagovati?

- Gospodine, da se više nikad ne vratim prizemnom letu! Da zasvagda budem osvijetljen zrakama božanskog Svjetla - Kristom - u euharistiji, da se moj let ne prekine sve dok ne pronađem odmor u tvom Srcu!