Osjećam potrebu unaprijed te zaštititi od lukavosti “sotone” – tako, pisano malim slovom! jer ne zaslužuje drugačije onaj koji se pokušava služiti najnormalnijim okolnostima da bi nas malo ili puno zaveo s puta koji nas vodi Bogu. Ako se boriš, ili još više, ako se boriš istinski, nemoj se čuditi ako te nadvlada umor ili dođe trenutak kad će ti ići “uz dlaku”, bez ikakve duhovne utjehe, pa ni one ljudske. Počuj što su mi jednom pisali, i što sam spremio misleći na neke koji naivno drže da se milost ne obazire na narav: „Oče, već se nekoliko dana nalazim u nekoj lijenosti i strašnoj apatiji, što se tiče izvršavanja životnog plana. Sve činim nasilu i s veoma malo duha. Molite za me da brzo iziđem iz ove krize, koja mi uzrokuje mnogo patnje na pomisao da me može skrenuti s puta.”

– Odgovorio sam samo ovo: “Zar nisi znao da Ljubav zahtijeva žrtvu? Čitaj polako Učiteljeve riječi: ’Tko ne uzme svoj Križ ’cotidie’ – svaki dan – nije mene dostojan.’” I dalje: “Neću vas ostaviti kao siročad...” Gospodin dopušta tu tvoju suhoću, koja ti se čini tako teška, da Ga više ljubiš, da se pouzdaješ samo u Njega, da suotkupljuješ s Križem, da Ga susretneš.