U tvom životu postoje dva dijela koja se ne poklapaju: razum i osjećaj.

Razum – prosvijetljen vjerom – pokazuje ti jasno ne samo put, nego i razliku između herojskog i glupog načina kojim ćeš ga prijeći. Iznad svega, stavlja pred tebe veličinu i božansku ljepotu pothvata koje Presveto Trojstvo stavlja u naše ruke.

Osjećaj se, međutim, hvata na sve ono što prezireš, čak u istom trenutku u kojem držiš da je to vrijedno prezira. Čini se kao da tisuću malih stvari čeka i najmanju priliku, i čim – zbog fizičkog umora ili gubitka nadnaravnog gledanja – tvoja jadna volja slabi, te se sitnice skupljaju i gomilaju u tvojoj mašti, dok ne stvore brdo koje te pritišće i obeshrabruje: oporost rada; otpor poslušnosti; nedostatak sredstava; bengalske vatre lagodnog života; male i velike odvratne napasti; naleti osjećajnosti; umor; gorak okus duhovne osrednjosti... I, katkada, također strah: strah, jer znaš da te Bog hoće sveta, a ti to nisi. Dopusti mi da ti govorim bez uvijanja. Imaš napretek “motiva” da okrećeš pogled unatrag, a nedostaje ti žar da odgovoriš na milost koju ti On daje, jer te je pozvao da budeš drugi Krist, “ipse Christus” – sam Krist.

Zaboravio si Gospodinovu opomenu Apostolu: “Dovoljna ti je moja milost!”, što je potvrda činjenice da, ako hoćeš, možeš.