Došao je za njega trenutak teške kušnje i neutješan te je potražio. Sjećaš li se? Za njega – prijatelja koji ti je davao “mudre” savjete – tvoj način djelovanja nije bio drugo do utopija, plod iskrivljenih ideja, zarobljavanje volje, i... druge “fine” stvari te vrste. „To predanje Gospodinu”, mudrovao je, „abnormalna je pretjeranost vjerskog osjećaja.” I svojom je bijednom logikom mislio da se između tebe i tvoje obitelji umetnuo stranac – Krist. Sada je shvatio ono što si mu često ponavljao: Krist nikada ne razdvaja duše.