Daj da ti spomenem, među ostalim, neke jasne znakove pomanjkanja poniznosti:

– misliti da je ono što činiš ili govoriš bolje učinjeno i rečeno od onoga što kažu ili čine drugi;

– htjeti uvijek biti pobjednik;

– prepirati se bez razloga ili – kad si u pravu

– inzistirati uporno i na nepriličan način;

– davati svoje mišljenje neupitan, i da ljubav to ne traži;

– prezirati stavove drugih;

– ne držati da si sve darove i sposobnosti koje imaš dobio na posudbu;

– ne priznati se nedostojnim bilo koje časti i poštovanja, čak i zemlje po kojoj hodaš i stvari koje

posjeduješ;

– u razgovorima davati sebe za primjer;

– govoriti o sebi loše, kako bi te držali boljim ili ti protuslovili;

– opravdavati se kada te ukore;

– skrivati pred duhovnim vođom koji ponižavajući nedostatak, da on ne bi izgubio dobro

mišljenje koje ima o tebi;

– slušati sa zadovoljstvom pohvale i radovati se što su o tebi dobro govorili;

– žalostiti se što se druge poštuje više od tebe;

– odbijati izvršavati niže zadatke;

– tražiti i željeti da se istakneš;

– uvlačiti u razgovor riječi samohvale ili one koje daju naslutiti tvoje poštenje, tvoju pamet i

spretnost ili tvoj profesionalni ugled;

– stidjeti se što ti neka dobra nedostaju...