Molili smo večernju molitvu usred polja, u sumrak. Mora da smo pomalo čudno izgledali gledatelju koji nije na to navikao: sjedimo na zemlji, u šutnji koju prekida samo čitanje poneke točke razmatranja. Ta molitva, usred polja, “jako inzistirajuća” za sve one koji su došli s nama, za Crkvu, za duše, bî draga Nebu i plodna: bilo koje mjesto je prikladno za takav susret s Bogom.