Bila mi je muka promatrajući onoga čovjeka vlasti. Naslućivao je postojanje nekih problema, uostalom, logičnih u životu... i prestrašio se i ražalostio kad su mu ih priopćili. Volio bi ne znati za njih i živjeti u polusvjetlu ili polusjeni svoje vizije, da u njoj ostane nesmetan. Savjetovao sam mu da im se suprotstavi oštro i jasno, baš zato da bi prestali postojati, i uvjeravao sam ga da bi tada mogao živjeti u pravom miru. Ti, ne rješavaj probleme, ni svoje ni tuđe, potiskujući ih: to bi značilo udobnost, lijenost i otvaranje vrata vražjoj raboti.