“Non habemus hic manentem civitatem” – Nije na ovoj zemlji naše stalno boravište. I, da je ne bismo zaboravili, ta istina se pokatkad očituje surovo u trenutku smrti: nerazumijevanje, progonstvo, prezir... I uvijek osamljenost, jer – premda smo okruženi pažnjom – svatko umire sam. – Raskinimo stoga sve konopce! Pripravljajmo se neprestano na taj korak koji će nas dovesti u vječnu prisutnost Presvetoga Trojstva.