AMBICIJA

Nasuprot onima koji svode vjeru samo na hrpu negiranja, ili se zadovoljavaju katolicizmom blijede boje; nasuprot onima koji žele staviti Gospodina licem uza zid, ili Ga smjestiti u kutak duše – moramo ustvrditi našim riječima i djelima da želimo Krista učiniti pravim Kraljem svih srdaca... također i njihovih.

Ne radi u apostolskim pothvatima gradeći samo za sadašnji trenutak... Posveti se tim zadacima s nadom da će drugi – tvoja braća istog duha – sakupljati ono što ti posiješ u letu i dovršiti zdanje kojemu postavljaš temelj.

Kada te kršćanski duh uistinu oživi, tvoje će se težnje pročistiti. – Tada nećeš više imati nemirnu čežnju za slavom, nego želju da ovjekovječiš svoj ideal.

Ako nije za gradnju veoma velikog djela, veoma Božjeg – svetosti – ne vrijedi dati samoga sebe. Stoga Crkva – kanonizirajući svece – objavljuje herojstvo njihova života.

Kad budeš radio ozbiljno za Gospodina, tvoja će najveća radost biti što se mnogi natječu s tobom.

U ovom Božjem trenutku, trenutku tvog prolaska zemljom, odluči se ozbiljno ostvariti nešto vrijedno truda: vrijeme hita, a tako plemenito, tako herojsko, tako slavno je poslanje muškarca – žene – na zemlji kada Kristovom vatrom zapaljuje srca klonula i trula. – Isplati se donositi drugima mir i sreću jake i radosne križarske borbe.

Igraš se životom zbog časti... Igraj se čašću zbog duše.

U snazi Općinstva Svetih trebao bi se osjećati veoma povezan sa svojom braćom. Neustrašivo brani to blagoslovljeno jedinstvo!

– Ako se nađeš sam, tvoje će plemenite ambicije biti osuđene na neuspjeh: izolirana ovca je gotovo uvijek izgubljena ovca.

Tvoja me žestina zabavljala. Suočen s pomanjkanjem materijalnih sredstava za rad i bez pomoći drugih, govorio si: „Imam samo dvije ruke, ali ponekad nestrpljivo želim biti čudovište s pedeset ruku, da bih mogao sijati i žeti plodove.”

– Moli Duha Svetoga za tu učinkovitost... i dat će ti je!

Prispjele su ti u ruke dvije knjige na ruskom, i došla ti je želja da studiraš taj jezik. Zamišljaš kako bi bilo lijepo umrijeti kao zrno žita u toj zemlji, sada tako suhoj, koje će s vremenom dati obilne žetve...

– Drage su mi tvoje ambicije. Ali, zasad, posveti se maloj dužnosti, velikoj misiji svakog dana, svom učenju, svom poslu, svom apostolatu i, nadasve, svojoj formaciji što je – zbog mnogo toga što još moraš podrezati – dužnost ništa manje herojska, ništa manje lijepa.

Čemu služi student koji ne studira?

Kad ti se učenje učini veoma mučno, prikaži Isusu taj napor. Reci mu da nastavljaš biti nad knjigama kako bi tvoje znanje bilo sredstvo kojim ćeš se boriti protiv njegovih neprijatelja i zadobiti Mu mnoge duše... Tada budi uvjeren da tvoje učenje postaje molitvom.

Ako gubiš sate i dane, ako trošiš vrijeme, širom otvaraš svoja vrata demonu. To ponašanje kao da mu sugerira: „Evo, ovdje je tvoja kuća.”

Je li ti teško ne gubiti vrijeme? – Dopuštam da jest... Ali misli na to da Božji neprijatelji, oni “drugi”, ne počivaju.

– Osim toga, sjeti se istine, koju je izjavio sv. Pavao, borac Božje ljubavi: “Tempus breve est!”

– Život nam se izmiče iz ruku, i nema mogućnosti da ga ponovno uhvatimo.

Shvaćaš li što to znači: Jesi li ili nisi osoba s dobrom pripravom? – Kolike duše!...

– I, sada, hoćeš li prestati učiti ili raditi najbolje što možeš?

Dva su načina da se stigne visoko: jedan – kršćanski – po plemenitom i snažnom nastojanju da se uspinješ kako bi služio bližnjemu; a drugi – poganski – po podlom i nedostojnom nastojanju da ponizuješ druge.

Ne govori mi da živiš u Božjoj prisutnosti, ako se ne trudiš živjeti – uvijek i u svemu – u iskrenom i otvorenom bratstvu pred očima ljudi, pred bilo kojim čovjekom.

“Ambiciozni” – oni s osobnim i jadnim sićušnim ambicijama – ne shvaćaju da prijatelji Božji traže “nešto” da bi služili, i bez “ambicije”.

Jedna te želja opsjeda: Žurba da se brzo iskuješ, da se dopustiš oblikovati, klesati i čistiti kako bi postao prikladno sredstvo u stanju uspješno izvršiti predviđeni posao, dodijeljenu ti misiju... na prostranom Kristovu polju. Usrdno molim da bi ti taj tvoj zanos bio poticaj u trenucima umora, neuspjeha i nesigurnosti... jer se “dodijeljena misija na prostranom Kristovu polju” ne može mijenjati.

Odlučno se bori protiv te lažne poniznosti – trebao bi je prije nazvati lagodnost – koja te sprečava da se ponašaš sa zrelošću dobrog Božjeg djeteta: moraš rasti!

– Zar se ne stidiš kad vidiš kako tvoja starija braća imaju za sobom godine plemenitog rada, a ti još nisi u stanju – ne želiš biti u stanju – prstom maknuti da im pomogneš.

Pusti da ti duša izgara od želja... Želja za ljubavlju, odricanjem, svetošću, Nebom... Nemoj se zadržavati u razmišljanju hoćeš li doživjeti taj dan da ih vidiš ostvarene – kako će ti sugerirati neki umišljeni savjetnici – i stalno ih nanovo oživljuj, jer Duh Sveti kaže da Mu se sviđaju “ljudi želja”. Djelotvornih želja, koje trebaš staviti u praksu u dnevnim zaduženjima.

Ako te je Gospodin nazvao “prijateljem”, moraš odgovoriti na zov, moraš ići žurnim korakom, sa svom potrebnom hitnjom, Božjim korakom! Inače se izlažeš riziku da ostaneš običan gledatelj.

Zaboravi samog sebe... Tvoja ambicija neka bude ne živjeti ni za što drugo već za svoju braću, za duše, za Crkvu; jednom riječju, za Gospodina.

Usred slavlja na gozbi u Kani, samo je Marija opazila da nema vina... Duša dostiže i do najmanjih pojedinosti služenja ako, kao Ona, živi strastveno usmjerena na potrebe bližnjega, na Boga.