DISCIPLINA

Poučljivo slušati. Ali s razborom, s ljubavlju i s osjećajem odgovornosti, što nema ništa s prosuđivanjem onoga tko upravlja.

U apostolatu budi poslušan, ne gledajući na ljudske strane onoga koji zapovijeda, i na način na koji zapovijeda. Inače to ne bi bila krepost. Križeva ima mnogo: od briljanata, od bisera, od smaragda, od emajla, od slonove kosti… ali i od drva, kao onaj Našega Gospodina. Svi oni zaslužuju jednako čašćenje, jer Križ nam govori o žrtvi Boga koji je postao Čovjekom. – Primijeni to na svoju poslušnost i ne zaboravi da je On prigrlio s ljubavlju, bez oklijevanja, Drvo Križa i na njemu nam zadobio otkupljenje. Samo nakon što si poslušao, a što je znak ispravnosti tvoje nakane, možeš uputiti bratsku opomenu, prema traženim uvjetima, i učvrstit ćeš jedinstvo izvršavanjem ove dužnosti.

Sluša se ustima, srcem i pameću. – Ne sluša se čovjeka, nego Boga.

Ne voliš poslušnost ako uistinu ne voliš predmet poslušnosti, ako uistinu ne voliš ono što su ti naredili.

Mnoge se brige odmah rješavaju. Druge, ne tako brzo. Ali se svakoj doskoči ako smo vjerni: ako smo poslušni, ako izvršavamo što nam je određeno.

Gospodin hoće od tebe konkretan apostolat, kao ulov od one sto pedeset tri velike ribe – a ne druge – ulovljene na desnoj strani lađe. I pitaš me kako to da, poznajući se kao ribar ljudi, u stalnom kontaktu s mnogim znancima, i dobro shvaćajući prema kome treba biti upravljen moj specifični apostolat, ne lovim… Zar mi nedostaje Ljubavi? Zar nemam nutarnjeg života? Osluhni odgovor s Petrovih usta, prilikom onog drugog čudesnog ulova: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.” U ime Kristovo, ponovno započni! Učvršćen: odbaciti tromost!

Poslušaj bez tolikih beskorisnih cjepidlačenja… Pokazati žalost ili neraspoloženje pred izvršavanjem neke naredbe prilično je znatan nedostatak. Ali samo osjećati tako, ne samo da nije krivica, dapače, to može biti prigoda za veliku pobjedu, kruna jednog čina herojske kreposti. Nisu to moje izmišljotine. Sjećaš se? Evanđelje pripovijeda o jednom ocu obitelji koji je isto naložio dvojici svojih sinova… Isus se raduje nad onim koji je, iako je činio poteškoće, izvršio zapovijed! Raduje se, jer je disciplina plod Ljubavi.

Neposlušnosti većinom dolaze odatle što se ne zna “slušati” zapovijed, a to je, u biti, pomanjkanje poniznosti ili interesa za služenje.

Želiš li poslušati savršeno?… Tada dobro slušaj, kako bi shvatio domašaj i duh onoga što ti kazuju; i ako nešto ne razumiješ, pitaj.

Da vidimo kada ćeš se uvjeriti da moraš biti poslušan!... Neposlušan si ako, umjesto ispunjavanja životnog plana, gubiš vrijeme. Svaka tvoja minuta mora biti ispunjena: poslom, studijem, prozelitizmom, nutarnjim životom.

Kao što nam Crkva, preko njegovanja liturgije, daje naslutiti ljepotu vjerskih tajni i pomaže nam bolje ih uzljubiti, na sličan način - bez teatralnosti – trebamo njegovati izvjesnu (naizgled svjetovnu) korektnost, duboko poštovanje - i izvanjsko – prema našem duhovnom vođi, koji nam preko svojih usta prenosi Volju Božju.

U upravljanju je, nakon što se misli na opće dobro, potrebno imati na umu da jedno pravilo – bilo na duhovnom ili građanskom planu – teško može svakoga zadovoljiti. - Nikad ne pada kiša na opće zadovoljstvo, tvrdi narodna mudrost. Ali, ne sumnjaj, nije riječ o pogrešnom pravilu, nego o neopravdanom buntu oholosti ili egoizma malobrojnih.

Red, autoritet, disciplina… Slušaju – pretpostavimo da slušaju! – i smiju se cinički, pod izgovorom – muškarci i žene – da brane svoju slobodu. To su oni isti koji poslije traže da poštujemo ili se prilagođujemo njihovim krivudanjima; ne razumiju – i koji grubi prigovori! – da njihove kriterije ne prihvaća – ne može prihvatiti! – autentična sloboda drugih.

Oni koji upravljaju duhovnim pothvatima moraju se zanimati za sve što je ljudsko, da bi to uzdigli u nadnaravni red i pobožanstvenili. Ako ne može biti pobožanstvenjeno, ne možeš pogriješiti: tada nije ljudsko, nego “poživinčeno”, nedostojno razumnog stvorenja.

Autoritet. – Ne sastoji se u tome da onaj koji je gore “viče” na podređenoga, a ovaj opet na onoga koji je ispod njega. S tim kriterijem – karikaturom autoriteta - osim očitog nedostatka ljubavi i ljudske korektnosti, postiže se jedino udaljavanje onog koji upravlja od njemu podređenih, jer im ne služi: štoviše, iskorištava ih!

Ti ne budi od onih koji, imajući svoju kuću u neredu, pokušavaju uvesti red u tuđe kuće.

Ali… misliš li doista da znaš sve jer si bio u upravi? - Čuj me dobro: dobar upravitelj “zna” da može i mora – učiti od drugih.

Sloboda savjesti: ne! – Koliko je zla prouzrokovala narodima i osobama ta žalosna zabluda koja dopušta djelovanje protiv vlastitih nutarnjih diktata. Sloboda “pojedinačnih savjesti”, da: dužnost slijeđenja nutarnjeg imperativa… Ali, nakon što se dobila ozbiljna formacija!

Upravljati ne znači mrtviti.

Za tebe koji zauzimaš mjesto u upravi. Razmisli: i najjači se i najučinkovitiji instrumenti, ako se njima loše barata, otuku, pokvare i postanu neupotrebljivi.

Odluke vlasti koje olako donosi samo jedna osoba rađaju se uvijek, ili gotovo uvijek, pod utjecajem jednostranog gledanja na probleme. - Ma kako velika bila tvoja sprema i tvoj talent, moraš slušati one koji s tobom dijele službu upravljanja.

Ne slušaj nikada anonimne optužbe: tako se ponašaju kukavice.

Načelo dobre uprave je: ljudski element treba uzeti takav kakav jest, i pomoći mu da se popravi, a da ga se nikada ne prezre.

Čini mi se jako dobro da, svakodnevno, nastojiš povećati istinsku brigu za svoje podređene: jer osjećati se okružen i zaštićen srdačnim razumijevanjem poglavara, može biti djelotvoran lijek koji trebaju osobe kojima moraš služiti svojim upravljanjem.

Žalosno je vidjeti kako neki postavljeni na vlast sude i govore olako a da nisu proučili probleme, s odlučnim izjavama o osobama i stvarima koje ne poznaju, i… čak s “predrasudama” koje su plod nelojalnosti!

Ako se autoritet pretvori u diktatorski autoritarizam i to se stanje s vremenom produži, gubi se povijesni kontinuitet, umiru i stare ljudi iz uprave, u zrelu dob ulaze osobe bez iskustva u upravljanju, a mladež – neiskusna i nemirna – želi uzeti uzde: koliko zla! I kolike se uvrede Bogu – vlastite i tuđe – svaljuju na onoga koji tako zloupotrebljava autoritet.

Kad je onaj koji upravlja negativan i nepovjerljiv, lako upada u tiraniju.

Nastoj biti ispravno objektivan u svom poslu upravljanja. Izbjegavaj sklonost onoga koji radije – a katkada i samo – vidi ono što ne ide dobro, pogreške. - Raduj se, sa sigurnošću da je Gospodin svima udijelio sposobnost da postanu sveti, upravo u borbi protiv vlastitih nedostataka.

Manija za novinama može dovesti do lošeg upravljanja. - Trebaju nova pravila, kažeš… - Misliš li da bi čovječje tijelo bilo bolje s novim živčanim i krvnim sustavom?

Kako se neki uporno trude na stvaranju mase; mijenjaju jedinstvo u amorfnu uniformiranost, gušeći slobodu. Čini se da ne poznaju dojmljivo jedinstvo ljudskog tijela, s takvom božanskom različitošću udova, da – svaki sa svojom funkcijom – pridonosi općem zdravlju cjeline. - Bog nije htio da svi budu jednaki, niti da idemo svi na isti način jednim jedinim putem.

Ljude treba naučiti raditi – bez pretjerivanja u pripravi: “činiti” je ujedno i formirati se – i unaprijed prihvatiti neizbježne nesavršenosti: “bolje” je neprijatelj dobra.

Nikad se nemoj pouzdavati samo u organizaciju.

Dobar pastir nema potrebe plašiti svoje ovce: takvo je ponašanje svojstveno lošim upraviteljima. Stoga nikog ne začuđuje što završe omraženi i sami.

Upravljanje se često sastoji u tome da se “za sobom vuku” osobe, strpljivo i s ljubavlju.

Dobro upravljanje ne zanemaruje potrebnu fleksibilnost, bez odricanja od zahtjevnosti.

„Sve dok me ne uvlače u grijeh!” – Hrabar komentar onog jadnog stvorenja, koje gotovo uništiše moćni neprijatelji u njegovu vlastitom životu i ljudskim i kršćanskim težnjama. - Razmišljaj i uči: sve dok me ne uvlače u grijeh!

Nisu svi građani dio profesionalne vojske. Ali kad je rat, svi u njemu sudjeluju… A Gospodin je rekao: “Nisam došao donijeti mir, nego rat.”

„Bio sam gerilac”, piše, „i kretao sam se po brdima, pucajući kada me je bila volja. Ali htio sam stupiti u vojsku jer sam shvatio da ratove lakše dobivaju organizirane i disciplinirane vojske. Jedan siroti zaseban gerilac ne može zauzeti čitave gradove, ili osvojiti svijet. Objesih svoju lovačku pušku – tako zastarjelu! – i sada sam bolje naoružan. Osim toga, znam da se više ne mogu ispružiti pod sjenom nekog stabla u planini, i maštati o tome kako ću dobiti rat sam samcat.” - Blažena disciplina i blaženo jedinstvo naše Majke, Svete Crkve!

Htio bih reći tolikim buntovnim katolicima da ne izvršavaju svoju dužnost oni koji se, umjesto da prihvate disciplinu i poslušnost prema zakonitim vlastima, pretvaraju u stranku; sitnu sektu; sijače nesloge; urotnike i ogovarače; raspirivače glupih osobnih prepirki; pletače spletki zavisti i kriza.

Lagani povjetarac i uragan nisu isto. Prvom se može suprotstaviti svatko, to je dječja igra, parodija borbe. - Male protivštine, oskudice, sitne nevolje… Podnosio si ih veselo i osjećao si nutarnju radost pri pomisli: sada znam da radim za Gospodina, jer imamo Križ!... Ali, siroti moj sine, došao je uragan i ti si osjetio potres, bijes koji je sposoban iščupati iz korijenja stoljetna stabla. I to si osjetio… iznutra i izvana. Imaj povjerenja! Neće moći iskorijeniti tvoju Vjeru, tvoju Ljubav, niti te odvući s tvoga puta… ako se ne odijeliš od “glave”, ako osjećaš jedinstvo.

S kojom samo lakoćom ne izvršavaš plan života, ili činiš stvari gore nego da si ih propustio! - Zar se tako zaljubljuješ sve više u svoj put, da bi zatim i druge mogao zaraziti tom ljubavlju?

Ne teži nego za jednim jedincatim pravom: onim da izvršiš svoju dužnost.

Je li teret težak? – Ne, i tisuću puta ne! Te obveze koje si dragovoljno preuzeo krila su koja te izdižu iznad mulja strasti. Osjećaju li ptice težinu svojih krila? Odreži ih, stavi ih na vagu: teže! Pa ipak, može li ptica letjeti ako joj ih iščupamo? Potrebna su joj takva krila; i ne primjećuje njihovu težinu jer je izdižu iznad drugih stvorenja. I tvoja su “krila” teška! Ali, da ih nemaš, pao bi u najprljaviji glib.

“Marija je brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu”… Kada je posrijedi ljubav čista i iskrena, disciplina nije teret, iako košta, jer nas povezuje s Ljubljenim.