DVOLIČNOST

Dvoličnost čini uvijek da oni koji je gaje vode život gorkog i trpkog trapljenja.

Na prijedloge poput onog Herodovog: „Pođite i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim”, molimo Duha Svetoga za Njegovu pomoć da nas očuva od “zaštite” i od “velikih obećanja” prividnih dobronamjernika.

– Neće nam pomanjkati svjetlosti Duha Svetog Utješitelja ako, kao Mudraci, tražimo istinu te iskreno govorimo.

Ima li onih kojima smeta što jasno kazuješ stvari?

– Možda u svojoj nečistoj savjesti osjećaju potrebu skriti je na taj način.

– Ustraj u svom vladanju da bi im pomogao oduprijeti se.

Dok sa zlom namjerom interpretiraš nakane drugih, nemaš prava zahtijevati od drugih razumijevanje za sebe samoga!

Neprestano govoriš kako je potrebno ispravljati i reformirati. Dobro... popravi samoga sebe! – jer ti je to doista potrebno – i konačno ćeš već jednom pokrenuti reformu. Prije toga, nemam povjerenja u tvoje izjave o obnovi.

Ima takvih farizeja koji... se sablažnjavaju slušajući kako druge osobe ponavljaju točno ono što su oni sami prethodno izgovorili.

Takav si smutljivac te se čini da nemaš drugi zadatak nego miješati se u živote drugih. I kada si konačno nabasao na jednu časnu osobu energične volje, koja ti je prepriječila put, javno se tužiš kako te uvrijedila.

– Do te mjere seže tvoja drskost i tvoja iskrivljena savjest... i ona mnogih drugih.

Jednim jedinim potezom zamišljaš da ćeš prisvojiti “čestitost” ispravnog mišljenja i niske “prednosti” suprotnog stajališta...

– To se, u bilo kojem jeziku, naziva dvoličnost.

Koje li dobrote u nekih osoba!... – Pripravne su “opravdati” ono što je, naprotiv, samo pohvale vrijedno.

Staro lukavstvo jest ono progoniteljevo koji se prikazuje progonjenim... – Narod ga je davno prokazao jasnom kastiljanskom poslovicom: “Baca se kamenom i stavlja si melem.”

Nije li istina da – nažalost – ima veliki broj onih koji se klevetom ogrješuju o pravednost, a kasnije se pozivaju na ljubav prema bližnjemu i poštenje kako se njihova žrtva ne bi mogla braniti?

Jadan je ekumenizam na ustima onih katolika koji zlostavljaju druge katolike!

Kojeg li pogrešnog poimanja objektivnosti! Stavljaju na lomaču osobe ili aktivnosti promatrajući ih kroz iskrivljene leće svojih vlastitih pogrešaka i s ljutom bezočnosti kritiziraju i usuđuju se savjetovati.

– Konkretan prijedlog: u ispravljanju i savjetovanju, govoriti u Božjoj prisutnosti, primjenjujući iste riječi na naše ponašanje.

Ne utječi se nikada metodi – uvijek jadnoj – organiziranja klevetničkih napada protiv nekoga... A još manje pod izlikom moraliziranja koje nikada ne opravdava nemoralan čin.

Nema nepristranosti, ni ispravnosti nakane u tvojim savjetima, ako ti smeta ili smatraš izrazom nepovjerenja, to što se obraćaju i drugim osobama prokušane formacije i ispravnog nauka.

– Ako te doista, kao što tvrdiš, zanima dobro duša, ili utvrđivanje istine, zašto se vrijeđaš?

Marija nije ni Josipu govorila o tajni koju je Bog izveo u Njoj. – Stoga se navikavajmo na nepovršnost, i davanje odgovarajućih oblika našim radostima i našim žalostima: ne tražeći pohvale ni suosjećanja. “Deo omnis gloria!” – Sve za Gospodina!