ISTINITOST

Obavljao si svoju molitvu pred Raspelom i donio si odluku: Bolje je trpjeti za istinu nego da istina mora trpjeti zbog mene.

Često je istina tako nevjerojatna!... Nadasve stoga jer uvijek zahtijeva životnu dosljednost.

Ako ti smeta kad ti govore istinu, onda... zašto pitaš? – Možda očekuješ da ti odgovore tvojom istinom kako bi opravdao svoja krivudanja?

Tvrdiš da je veliko tvoje poštovanje istine... Zar se zato uvijek stavljaš u takvu distancu “iz poštovanja”?

Ne ponašaj se kao budala. Nije fanatizam htjeti iz dana u dan bolje poznavati, više voljeti i s više sigurnosti braniti istinu koju moraš poznavati, voljeti i braniti. Naprotiv – govorim bez straha – upadaju u sektaštvo oni koji se opiru ovom logičnom držanju, u ime neke lažne slobode.

Lako je – događalo se to i u Kristovo vrijeme – reći ne: nijekati ili staviti u sumnju jednu vjersku istinu. – Ti, koji se držiš katolikom, moraš polaziti od “da”. – Kasnije, sa studijem, bit ćeš sposoban iznijeti razloge svoje sigurnosti: iz činjenice da tu nema protuslovlja – niti ga može biti – između Istine i znanosti, između Istine i života.

Ne napuštaj mi rad, ne udaljuj se s puta, pa ako i moraš živjeti s osobama punim predrasuda, kao da bi osnova rasuđivanja ili značenje riječi bili određeni njihovim ponašanjem ili njihovim tvrdnjama. – Trudi se da budeš shvaćen... ali, ako u tom ne uspiješ, idi naprijed.

Susrest ćeš osobe koje ćeš, zbog njihove tupave tvrdoglavosti, teško uspjeti uvjeriti... Ali izvan tih slučajeva, isplati se razjasniti nesuglasnosti, i to razjasniti ih sa svom potrebnom strpljivošću.

Neki ne slušaju – niti žele slušati – išta osim riječi koje već imaju u svojoj glavi.

Razumijevanje koje mnogi traže od drugih sastoji se u tome da se svi postave na njihovu stranu.

Ne mogu vjerovati u tvoju istinitost ako ne osjećaš mučninu, tešku mučninu! zbog i najmanje i najbezazlenije laži, u kojoj nema ničeg malenog i bezazlenog, jer je uvreda Bogu.

Zašto gledaš, slušaš, čitaš i govoriš s podmuklom nakanom, i nastojiš zateći “zlo” koje se nalazi, ne u nakani drugih, nego samo u tvojoj duši?

Kad nema ispravnosti u onoga koji čita, teško je otkriti ispravnost onoga koji piše.

Sektaš ne vidi drugo nego sektaštvo u svim aktivnostima drugih. Mjeri bližnjega nesigurnom mjerom svog srca.

Bila mi je muka promatrajući onoga čovjeka vlasti. Naslućivao je postojanje nekih problema, uostalom, logičnih u životu... i prestrašio se i ražalostio kad su mu ih priopćili. Volio bi ne znati za njih i živjeti u polusvjetlu ili polusjeni svoje vizije, da u njoj ostane nesmetan. Savjetovao sam mu da im se suprotstavi oštro i jasno, baš zato da bi prestali postojati, i uvjeravao sam ga da bi tada mogao živjeti u pravom miru. Ti, ne rješavaj probleme, ni svoje ni tuđe, potiskujući ih: to bi značilo udobnost, lijenost i otvaranje vrata vražjoj raboti.

Jesi li izvršio svoju dužnost?... Je li tvoja nakana bila ispravna?... Da? – Tada se ne uznemiruj što postoje abnormalne osobe koje otkrivaju zlo što postoji samo u njihovim očima.

Zapitali su te – u inkvizitorskom tonu – ocjenjuješ li dobrom ili lošom onu svoju odluku koju su oni držali nevažnom. I s mirnom savješću odgovorio si: „Znam samo dvoje: da je moja nakana čista i da... dobro znam koliko me košta.” I dodao si: „Bog je uzrok i svrha mog života, a iz toga mi proizlazi da nema njega nevažnog.”

Tumačio si mu svoje ideale i svoje ponašanje, sigurno, čvrsto, kao katolik: i izgledalo je da prihvaća i shvaća put. – Ali poslije ti je ostala sumnja da se ugušilo takvo shvaćanje u njegovim ne odveć urednim navikama... – Potraži ga iznova, i objasni mu da se istina prihvaća kako bi je se živjelo, ili kako bi je se pokušalo živjeti.

Tko su oni da iskušavaju?... Zašto nemaju povjerenja? Primjećuješ. – Poslušaj me: odgovori im, s moje strane, neka se ne uzdaju u svoju bijedu... i proslijedi mirno svoj put.

Žališ ih... – S potpunim nedostatkom hrabrosti bacaju kamen, a skrivaju ruku. Poslušaj što o njima sudi Duh Sveti: „Zbunjeni i osramoćeni ostat će svi koji čine zlo; svi skupa bit će pokriveni sramotom.” Taj će se sud neumoljivo ispuniti.

Neki ocrnjuju i ogovaraju taj apostolski podvig?... – Pa dobro, ako ti počneš naviještati istinu, bit će barem jedan koji neće kritizirati.

Na najboljem žitnom polju i onom koje najviše obećava, lako je naplijeviti kolica puna bodljike, makova i korova... – I o najčestitijoj i najodgovornijoj osobi ispisale su se – tijekom povijesti – crne stranice... Pomisli, također, koliko su govorili i pisali protiv Isusa Krista! – Savjetujem ti – kao na žitnom polju – sakupljaj žute i pune klasove: pravu istinu.

Za tebe koji si mi jamčio kako želiš imati ispravnu savjest: nemoj zaboraviti da čuti klevetu, a ne pobiti je, znači postati sakupljač smeća.

Ta tvoja sklonost – zoveš je otvorenost – da dopuštaš olako bilo koju tvrdnju koja je protiv neke osobe, a ne saslušavši je, nije baš pravda... a još manje ljubav.

Kleveta katkada škodi onima koji je podnose... Ali sigurno obeščašćuje one koji je iznose i šire... a zatim nose njezin teret na duši.

„Zašto je toliko onih koji ogovaraju?” pitaš se ožalošćen... – Jedni zabunom, s fanatizmom ili sa zluradošću. – Ali većina ponavlja izmišljotinu po inerciji, zbog površnosti ili neznanja. Stoga, opet ponavljam: kad ne možeš hvaliti, a nije potrebno govoriti, šuti!

Kada oklevetana žrtva trpi u tišini, “mučitelji” ostaju uporni u svom odvažnom kukavičluku. Ne vjeruj u takve svečane tvrdnje, ako oni koji ih podržavaju nisu pokušali, ili nisu htjeli, razgovarati s onim koga se to tiče.

Postoji mnogo načina istraživanja. S malo pakosti, osluškujući govorkanja, može se sakupiti deset velikih svezaka protiv bilo koje časne osobe ili ugledne ustanove. – I, još više, ako osoba ili ustanova rade s uspjehom… – I, još mnogo više, ako je taj uspjeh apostolski... – Žalostan je posao organizatora, ali je još žalosnije ponašanje onoga koji prenosi takve krive i površne tvrdnje.

„Oni”, govorio je s mukom, „nemaju um Kristov, nego su samo stavili Kristovu masku... Stoga su lišeni kršćanskog kriterija, ne dolaze do istine i ne daju ploda.” Ne smijemo zaboraviti, mi djeca Božja, da je Učitelj izjavio: „Tko sluša vas, mene sluša...” – Stoga… moramo tražiti da budemo drugi Krist; nikada njegova karikatura.

U ovom slučaju, kao i u mnogim drugima, ljudi se pokreću – svi misle da imaju pravo – ... i Bog ih vodi; to jest, iznad njihovih osobnih razloga konačno će pobijediti nedokučiva i preljubazna Božja Providnost. Pusti se, dakle, Gospodinu da te “vodi” ne suprotstavljajući se pritom njegovim planovima, pa i onda kad se protive tvojim “osobnim razlozima”.

Mučno je iskustvo gledati neke kako, ne brinući se da nauče, da usvoje blago znanosti, kroje je po vlastitom ukusu više ili manje samovoljnim postupcima. Ali ta te konstatacija mora potaknuti na udvostručenje tvojih nastojanja u produbljivanju istine.

Lagodnije je nego istraživati pisati protiv istraživača ili protiv onih koji donose znanosti i tehnici nova otkrića. – Ali ne smijemo tolerirati da ti “kritičari” zahtijevaju, iznad svega, postavljanje sebe za apsolutne gospodare znanja i mišljenja neznalica.

„Nije jasno, nije jasno”, odgovarao bi on protivno sigurnim tvrdnjama drugih... A jedino što je bilo jasno jest njegovo neznanje.

Nije ti drago ranjavati, razjedinjavati, pokazivati nesnošljivost... i popuštaš na mjestima i točkama – nisu važne, uvjeravaš me! – koje imaju kobne posljedice za mnoge. Oprosti mi na iskrenosti: s tim načinom postupanja, baš ti koji prezireš netoleranciju, upadaš u najgluplju i najškodljiviju nesnošljivost: onu koja onemogućuje objavljivanje istine.

Bog, u svojoj pravdi i svom milosrđu – beskrajnom i savršenom – postupa s istom ljubavi, ali na nejednak način, sa svojim nejednakim sinovima. Zbog toga, jednakost ne znači suditi sve po istoj mjeri.

Govoriš poluistinu, s toliko mogu}ih tumačenja da je se može definirati kao… laž.

Sumnja – u području znanosti, u tuđi ugled – biljka je koja se lako sije, ali koja se teško iskorjenjuje...

Potičeš me da se sjetim Pilatove: “Quod scripsi, scripsi” – Što napisah, napisah… nakon što je dopustio najstrašniji zločin. – Nepokolebljiv si! Ali si to stajalište trebao zauzeti prije... ne kasnije!

Krepost je ostati dosljedan vlastitim odlukama. Ipak, s vremenom se mijenjaju danosti, i jedna je od dužnosti uskladiti svoju dosljednost u postavljanju i rješavanju problema.

Nemoj miješati svetu upornost s tupoglavom tvrdoglavošću. „Lomim se, ali se ne savijam”, tvrdiš umišljeno i s nekom bahatošću. – Poslušaj me dobro: skrhani instrument postaje neuporabljiv i ostavlja otvoreno polje onima koji, s prividnom popustljivošću, nameću zatim neku kobnu nepopustljivost.

“Sancta Maria, Sedes Sapientiae” – Sveta Marijo, Prijestolje Mudrosti. – Često na taj način zazivaj Našu Majku da Ona ispuni svoju djecu u njihovu učenju, u njihovu radu, u njihovu zajedništvu Istinom koju nam je Krist donio!