LAKOMISLENOST

Kada se jasno razmišlja o zemaljskim nevoljama i usporedi se taj vidik s bogatstvima života s Kristom, po mom mišljenju, ne nalazimo nego jednu riječ da bismo odredili – nedvosmislenim izrazom – put koji su ljudi izabrali: glupost, glupost, glupost. Većina ljudi, uključujući i nas, ne samo da se vara; događa se nešto gore: mi smo prave budale.

Žalosno je da se ne želiš skriti kao temeljni kamen da bi podržavao zgradu. Nego postaješ kamen spoticanja za druge... To mi se čini pakost!

Nemoj se sablažnjavati što ima slabih kršćana koji govore, a ne rade. “Gospodin”, piše Apostol, “platit će svakome po njegovim djelima”: tebi za tvoja, a meni za moja. – Ako se ti i ja odlučimo ponašati dobro, ako ništa drugo, bit će dva himbenika manje na svijetu.

Sve dok se ne budeš borio protiv lakoumnosti, glava će ti sličiti štandu kakvog staretinara; neće sadržavati drugo doli utopije, iluzije i... starudiju.

Imaš određenu dozu tvrdoglavosti koja bi, da je upotrijebiš u nadnaravnom smislu, učinila od tebe velikog kršćanina… Međutim, na način kako je ti upotrebljavaš, nisi drugo nego veliki tvrdoglavac.

S tim svojim olakim shvaćanjem svega podsjećaš me na onu staru šalu. Rekoše mu: “Dolazi lav!” A on, naivni prirodoslovac, odgovori: “Što me se tiče? Ja lovim leptire!”

Strašna osoba: Neznalica koji je u isto vrijeme neumoran radnik. Sačuvaj mi, ako i umireš od starosti, želju da se što više obrazuješ.

Tipična isprika frivolnog i egoističnog čovjeka: “Nije moje da se miješam i u što.”

Ne želiš ni jedno – zlo – ni drugo – dobro – ... I tako, šepajući na obje noge, osim što promašuješ, tvoj život ostaje prazan.

“In medio virtus...” – Krepost stoji u sredini, kaže mudra izreka da bi nas održala daleko od krajnosti. – Ali nastoj ne upasti u pogrešku mijenjanja tog savjeta u eufemizam kako bi sakrio

svoj komoditet, svoju lukavost, svoju mlakost, ležernost, svoje pomanjkanje ideala i svoju grubost. Razmišljaj o ovim riječima Svetog pisma: “O da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni studen ni vruć, povratit ću te iz usta.”

Nikad ne stižeš do srži. Uvijek ostaješ na rubovima! – Dopusti da ti ponovim sa Svetim pismom: “Ne činiš drugo, govoriš u vjetar!”

Ne čini kao oni koji slušajući propovijed, umjesto da pouku primijene na sebe, komentiraju kako je to upravo za ovoga i onoga!

Katkada neki misle da ogovaranje nema lošu nakanu: To je hipoteza, kažu, kojom neznanje tumači ono što ne pozna i ne razumije kako bi izgledalo obaviješteno. Ali tu je dvostruko zlo: neznanje i laž.

Ne govori s tolikom neodgovornošću... Ne shvaćaš li da čim ti baciš prvi kamen, drugi će – anonimno – organizirati kamenovanje?

Jesi li baš ti taj koji stvara atmosferu nezadovoljstva među onima koji te okružuju? – Oprosti onda, ako ti kažem, da si, osim što si zao, još i... glup.

Nasuprot nesreći i pogreški jedna je prilično žalosna satisfakcija – moći kazati: “To sam ja predvidio.” Znači, nije te zanimala nesreća drugih: morao si to predusresti ako je bilo u tvojoj moći.

Ima mnogo načina za sijanje dezorijentacije... – Dovoljno je, naprimjer, ukazati na iznimku kao opće pravilo.

Kažeš da si katolik... – Stoga mi je muka kada vidim da tvoja uvjerenja nisu dovoljno čvrsta da bi uzmogao živjeti katolicizam djelotvornosti, bez prekida i bez iznimki.

Bila bi smiješna, da nije tako žalosna, naivnost kojom prihvaćaš – po ležernosti, neznanju i kompleksu inferiornosti... – najprostije budalaštine.

Glupi, površni i licemjeri misle da su drugi kao oni... I – to je ono što žalosti – ponašaju se prema njima kao da takvi i jesu.

Bilo bi već ružno da gubiš vrijeme koje nije tvoje, nego Božje i za njegovu slavu. Ali ako, osim toga, činiš to na način da ga i drugi gube, s jedne strane umanjuješ svoj ugled, a s druge strane oduzimaš slavu koju duguješ Bogu.

Nedostaje ti zrelost i sabranost onoga koji korača životom u sigurnosti jednog ideala i jednog cilja. – Moli Svetu Djevicu da te pouči hvaliti Boga svom dušom, bez ikakve rastresenosti.